U svakoj predizbornoj kampanji u Francuskoj jedna od glavnih tema je velika nezaposlenost. Svi kandidati obećavaju poboljšanje, no oni koji dođu na vlast to često ne uspijevaju ispuniti. Tako je bilo i s francuskim predsjednikom na odlasku, Francoisom Hollandeom. On je 2012. obećao otvaranje milijun novih radnih mjesta, no od toga nije bilo ništa. Bez posla je još uvijek čak 3,5 milijuna Francuza.

Njemačka je prije deset godina imala veću stopu nezaposlenosti nego Francuska, no ta je stopa konstantno padala i sada iznosi 4,1 posto. U Francuskoj: 10,1 posto. Naravno, i Marine Le Pen i Emmanuel Macron najavili su odlučne mjere u politici zapošljavanja. Macron smatra da rad mora biti jeftiniji i to želi postići poreznim olakšicama. Le Pen pak obećava da će jačati francuske tvrtke tako što će ograničiti međunarodnu konkurenciju.

(Pre)velika isprepletenost države i gospodarstva

Velika nezaposlenost uzrokuje velike troškove. Skoro trećina francuskog godišnjeg bruto domaćeg proizvoda (BDP) troši se na socijalna davanja. Francuska država ima veliki utjecaj na gospodarstvo: državna kvota, dakle udio državnih izdataka u ukupnom BDP-u, iznosi 56 posto. Svaki peti zaposlenik u Francuskoj radi u državnim službama i javnim poduzećima. Političari koji to žele promijeniti nailaze na veliki otpor. Francuski sindikati su vrlo jaki i na svaku najavu promjene postojećeg stanja reagiraju organiziranjem masovnih štrajkova. Inače, Macron je najavio da će, ako postane predsjednik, u roku od pet godina ukinuti 120.000 radnih mjesta u državnim službama.

U Njemačkoj su troškovi rada znatno sniženi reformskim programom pod nazivom Agenda 2010. Od tada je sve manje nezaposlenih, ali istovremeno sve više onih koji, mada rade puno radno vrijeme, ne zarađuju dovoljno za život. Nijedan francuski predsjednički kandidat ne podržava uvođenje sličnih mjera u svojoj domovini.

Puno posla za novog predsjednika

Mnogi ekonomisti smatraju da je uzrok stagnacije francuskog gospodarstva upravo u prevelikoj državnoj kvoti. U proteklih 25 godina udio francuskog gospodarstva u svjetskoj trgovini se prepolovio. Gospodarski rast u Europi posljednjih godina presporo raste. I Francuska je, na žalost, dio tog trenda: od 2005. do 2015. godine francuski je BDP u prosjeku rastao za samo 0,9 posto godišnje. U Njemačkoj: 1,4 posto.

Francuska i ove godine neće uspjeti smanjiti fiskalni deficit na manje od tri posto BDP-a, što je granica koja vrijedi za države članice eurozone. Istodobno je problematičan i javni dug koji iznosi 96 posto BDP-a. U eurozoni on ne bi smio prelaziti 60 posto.

Macron je kao mjere za rješavanje tih problema najavio smanjenje javnih izdataka i istodobno otvaranje investicijskog programa vrijednog 50 milijardi eura. Le Pen nije formulirala konkretne ciljeve i mjere. No jedno je sigurno: tko god pobijedio na predsjedničkim izborima, imat će mnogo posla oko konsolidacije državnih financija.