Nijemci su ekološki svjesna nacija i ne razbacuju se s plastičnim vrećicama koje su veliki problem prirodi, tvrde proizvođači ambalaže. Svejedno Savezni ured za okoliš predlaže da se vrećice ubuduće ne dijeli besplatno.
Oglas
Tri četvrtine smeća u svjetskim morima je - plastika! Oko 13.000 komadića plastike pliva na svakom kvadratnom kilometru morske površine, procjenjuje Savezni ured za okoliš (UBA), vrhovna njemačka institucija za brigu oko okoliša.
Mikroorganizmi ne mogu razgraditi plastiku, zato smeće godinama i desetljećima ostaje u vodi i pritom čini veliku štetu.Užad i konopci doslovce guše vodene ptice, morske sisavce i ribe. Progutaju li životinje plastične komadiće iz kozmetike (npr. granulate), zbog unutarnjih ozljeda oni mogu umrijeti ili jednostavno izgladnjeti - zato što plastika u probavnom sustavu izaziva stalni osjećaj sitosti.
U moru završavaju plastični dijelovi s brodova, zbog turizma, ali i preko rijeka jkoje smeće donose iz unutrašnjosti neke zemlje. A u moru ostaju jako dugo. Ovisno o veličini plastične vrećice, potrebno je između deset i 20 godina da ju valovi u potpunosti razgrade.
Jednokratna uporaba
Savezni ured za okoliš zato je preporučio smanjenje stope korištenja jednokratnih plastičnih vrećica. Vrećice ubuduće ne bi smjele biti besplatne. Do sada u Njemačkoj nema zakonske obveze da trgovci za svoje vrećice od muštrija moraju zahtijevati da iste i plate.
U supermarketima stabilne vrećice doduše već sad koštaju (ovisno o veličini) između 10 i 30 centi, ali u mnogim drugim dućanima mušterije ih dobiju besplatno. Besplatne su i tanke vrećice koje se često koristi na tržnicama za voće i povrće. UBA se upravo na njih fokusriao, zato što se takve vrećice u pravilu koristi samo jednom i onda ih se baci.
Za dopredsjednika Saveznog ureda Thomasa Holzmanna je jasno: tko želi pomoći okolišu, mora u potpunosti prestati koristiti plastične vrećice.
Iskustva drugih zemalja
Irska je imala dobra iskustva s uvođenjem cijena na plastične vrećice. Irci su u prosjeku godišnje trošili 328 vrećica, a onda je odličeno da svaka vrećica košta 22 centa. Sada Irci u prosjeku potroše samo 16 vrećica godišnje. To se zove uspjeh.
Lijepi, šareni svijet plastike
Plastika je omiljena u industriji. Zacijelo nema materijala prikladnijeg za stvaranje različitijih oblika i boja. Plastika može biti čvrsta i kruta, mekana i elastična. A ima je u svim bojama.
Foto: DW/F. Schmidt
Svijetleća glazba
Violončelo je od plastike koju je proizveo Bayer. Njegovo transparentno tijelo može svijetliti u ritmu glazbe. Ovisno o tomu kako je violončelo programiran, tonovi mogu biti prikazivani i u bojama. Učenik tako može vidjeti, svira li ispravan ton. A na tijelo instrumenta mogu biti projicirane slike.
Foto: Bayer Material Science
Auto sav od plastike
Polikarbonat je vrlo čvrst i tvrd materijal. Vjetrobransko staklo je tako prozirno da se gotovo ne razlikuje od stakla, a prozirni polikarbonat se može upotrijebiti i na drugim mjestima. Ovaj auto se sastoji većinom od plastike i puno je lakši nego obični automobil. Na tomu se može uštedjeti jako puno goriva.
Foto: DW/F. Schmidt
Kablovi od tkanine
Kako različite su mogućnosti primjene plastike pokazuje i ovaj USB-kabel Fraunhoferovog instituta. On može prenositi signale koji dolaze od senzora u odjeći. Tako se, primjerice, može pratiti životne funkcije pacijenata ili vatrogasaca u zgradi koju je zahvatio požar.
Foto: DW/F. Schmidt
Plivati kao dupin
Ova mono-peraja prikopčana je na takozvani "exoskelet". Senzori prepoznaju koje pokrete plivač želi izvesti i onda uz pomoć malih servo-motora pomažu rukama i nogama u izvođenju pokreta. Tako se može ne samo plivati kao dupin, nego i puno duže izdržati u vodi.
Foto: DW/F. Schmidt
Potpora kod fizičkoga rada
Isti princip se primjenjuje ovdje kod kombinezona za cijelo tijelo. To je idealno za ljude s hendikepom, čiji mišići su slabi. Ali, takva pomoć dobro bi došla i fizičkim radnicima prilikom prenošenja namještaja i drugih teških predmeta - recimo kad klavir treba prenijeti po stubama na neki od viših katova.
Foto: DW/F. Schmidt
Protiv šaranja zidova
I ovo je plastika - površina koja odbacuje prljavštinu. Može se primijeniti recimo kao zaštita protiv šaranja. To može uštedjeti puno novca vlasnicima kuća ili željeznicama čiji vlakovi su često cilj takvog vandalizma.
Foto: DW/F. Schmidt
Plastika od drveta
Ovi objekti se sastoje od drvenih ili drugih prirodnih vlakana. To se čak na njima i vidi. Ako bolje pogledamo vidi se sličnost s pločama od iverice. Pa ipak, takva "organska plastika" može dobro poslužiti u proizvodnji namještaja ili za oblaganje raznih objekata.
Foto: DW/F. Schmidt
Drveni sastojci postaju nevidljivi
Ovaj poklopac automobilskog spremnika za gorivo također sadrži drvo. Celuloza u prahu je pomiješana s polietilenom. Stručna agencija za obnovljive sirovine zalaže se za korištenje bioloških tvari u običnoj plastici radi njezinog jačanja.
Foto: DW/F. Schmidt
Lignin kao sirovina
Prilikom dobivanja celuloze ostaje još jedna suvišna tvar: lignin. Taj materijal se može uz pomoć bio-katalizatora rastaviti u sastavne dijelove. Znanstvenici Fraunhoferovog instituta nadaju se da od njega mogu stvoriti nove polimere, kao osnovu nove vrste plastike.
Foto: DW/F. Schmidt
Vlakna od mliječne kiseline
Organske tvari imaju puno veće mogućnosti primjene ako ih se tako rastavi na molekularne sastavne dijelove. Takva vlakna i runa od poliaktida, jednog polimera mliječne kiseline, proizvedena su iz kukuruznog otpada. Runo može biti upotrijebljeno u medicini. Od vlakna može biti pravljena odjeća.
Foto: DW/F. Schmidt
Rakov oklop kao sirovina za plastiku
Za proizvodnju plastike mogu poslužiti čak i oklopi rakova. Oni sadrže hitin koji je dobar sastojak za nove polimere. Tako se može rješavati i jedan problem okoliša. Naime, otpad od očišćenih rakova koji završi na odlagalištu smeća ne izaziva samo neugodan miris nego stvara i plinove štetne za zdravlje.
Foto: DW/F. Schmidt
Spužva od ugljičnog dioksida
Ova spužva djelomice je nastala od ispušnih plinova jedne elektrane. Uz pomoć specijalnog katalizatora iz Bayera odvojen je ugljični dioksid. Od njega znanstvenici stvaraju nove polimere. Prednost postupka s katalizatorom je to što troši malo energije.
Foto: Bayer Material Science
Od pokusa do serijske proizvodnje
Spužva od ugljičnog dioksida mogla bi se već za nekoliko godina naći u našim domovima. Ovo je jedno pokusno postrojenje u Leverkusenu gdje se već proizvodi. Od 2015. bi mogla uslijediti proizvodnja u velikim postrojenjima.
Foto: Bayer Material Science
13 slika1 | 13
U europskom prosjeku se po glavi stanovnika potroši oko 200 jednokratnih vrećica. Nijemci potroše po 76 komada, razlog je visoko izražena ekološka svijest, a i činjenica da reciklaža smeća uglavnom dobro funkcionira.
I u Njemačkoj ima onih koji su mišljenja da je UBA pretjerala za svojim zahtjevima. Apeli za uvođenjem cijena na plastične vrećice nisu pretjerano popularni čak ni u jednoj "ekološkoj" naciji.
"Apeli" Europske unije
Europska unija je od svih zemalja članice u studenom 2013. zatražila smanjenje potrošnje plastičnih vrećica. Svaka bi zemlja trebala razmisliti koje korake treba poduzeti kako bi se ostvario taj cilj. "Tek smo na početku debate", priznao je glasnogovornik Saveznog ureda za okoliš Stephan Gabriel Haufe.
Hoće li se politika doista odlučiti za uvođenje cijena na sve plastične vrećice? U ovom trenutku je to teško zamislivo. U 2012. samo u Njemačkoj je u "promet" pušteno oko šest milijardi plastičnih vrećica različitih velićina. Ali njihov udio u ukupnom smeću u zemlji je iznosio jedva 0,17 posto.