Još nije ciča zima, a Europa drhti zbog moguće nestašice plina. Rasprava se iz politike prelila među obične građane. Glavna tema je: hoće li Rusija isporučiti više plina ili će Kremlj umjetnim smanjenjem ponude nastaviti vršiti pritisak?

U Moldaviji to nije moguća bliska budućnost već sadašnjica. Jedna od najsiromašnijih zemalja Europe, potpuno ovisna od ruskom plinu, suočena je sa zahtjevima Gazproma da se cijena znatno podigne i vrate navodni stari dugovi. Ruski divovski isporučitelj energenata je proteklih tjedana smanjio isporuke za oko 35 posto, prema procjenama stručnjaka.

Moldavija od 2007. ruski plin dobavlja po cijeni koja se formira na temelju prosječne europske cijene po dugoročnim ugovorima za nabavku. Prošle ugovorne godine, koja se okončala krajem rujna, ta cijena je bila oko 150 dolara za tisuću kubičnih metara plina.

Od tada Gazprom traži višestruko, orijentirajući se na aktualne tržišne cijene. Po brzinski sklopljenom ugovoru za listopad Moldavija plaća skoro 800 dolara za tisuću kubika. Za usporedbu, cijena za Bjelorusiju ostala je ista – oko 150 dolara.

Prošli tjedan je zato Vlada u Kišinjevu proglasila energetsko izvanredno stanje koje znači restrikcije za velike potrošače – oni moraju s plina prijeći na lož-ulje ili mazut. Vlada sada ima pravo po hitnom postupku nabavljati plin od drugih ponuđača. U ponedjeljak je tako sklopljen ugovor s poljskim isporučiteljem Energokomom.

Na isporuke iz susjedne Rumunjske će se, izgleda, još čekati. Novi plinovod između Iasija (Rumunjska) i Unghenija (Moldavija) još je u probnoj fazi.

Odmazda zbog smjene vlasti?

Rusija je ranije više puta zatvarala ventil Moldaviji. „Trenutak ove ucjene nije slučajan“, kaže nam ekonomist i stručnjak za energetiku Sergiu Tofilat. „Godinama nije bilo problema s isporukama plina, ali sada je odjednom drukčije: proruske snage u našoj zemlji izgubile su moć.“

Od prošlog prosinca je predsjednica zemlje proeuropska političarka Maia Sandu. Tada je dobila izbore protiv proruskog rivala i bivšeg šefa države Igora Dodona. Potom je u srpnju ove godine Dodonova Stranka socijalista izgubila i parlamentarne izbore i otišla u oporbu. Nove vlasti žele se osloboditi utjecaja Moskve i ući u europske integracije, a počele su i reforme na području pravne države i borbe protiv korupcije.

Predsjednica Sandu i Vlada nekoliko puta su govorili da su zainteresirani za normalne i dobre odnose s Rusijom. Ali, kako je rekla Sandu, odnosi moraju biti ravnopravni. O tome za sada nema ni govora.

Moldaviju, nekadašnji rumunjski teritorij, Sovjeti su anektirali 1940. nakon pakta Staljina i Hitlera. Nakon raspada SSSR-a i odcjepljenja Moldavije 1991. godine istočni pojas te republike, Pridnjestrovlje, proglasio je neovisnost.

Od tada tu vladaju proruski separatisti, iako ih nijedna zemlja svijeta nije priznala. U Pridnjestrovlju su i dalje tisuće ruskih vojnika, kao i ogromni stari sovjetski arsenal naoružanja. Još na samitu OESS-a 1999. godine se Moskva obvezala da će povući trupe do 2002., no to se nije dogodilo do danas.

Predsjednica Moldavije Sandu je proteklih mjeseci podsjetila Kremlj na to i tražila rješavanje pitanja Pridnjestrovlja, ali i objavljivala solidarnost s Gruzijom i Ukrajinom čiji su dijelovi teritorija također zauzeti od proruskih separatista.

Spor oko dugova

Ruske vlasti i Gazprom poriču da energetika ima veze s politikom. Prošli tjedan je Valentina Matvijenko, predsjednica ruskog Vijeća federacije i time treća osoba u državnoj hijerarhiji, ipak rekla da će se „grubi antiruski ispadi“ moldavske predsjednice nužno odraziti na bilateralne odnose.

Ta izjava došla je nakon što se Matvijenko sastala s predsjednikom moldavskog parlamenta s kojim je razgovarala i o pitanju opskrbe plinom.

K tome Gazprom potražuje 700 milijuna dolara od Moldavije na ime navodnih starih dugova. U Kišinjevu se tome odupiru, ukazujući da nominalni dužnik – moldavski energetski monopolist MoldovaGaz – sada ionako pripada Gazpromu. Navodno je nejasno koliki su dugovi te tvrtke prema novom velikom vlasniku.

„Ranije su iz MoldovaGaza kroz prijevaru i korupciju curili ogromni iznosi novca", kaže ekonomist Tofilat. „Tko kome što duguje trebalo bi se razjasniti obuhvatnom revizijom poslovanja MoldovaGaza. Ali tako nešto još nije provedeno."

Sav plin preko separatističkog teritorija

Prošli tjedan je iz Kišinjeva za Moskvu otišla zanimljiva delegacija u kojoj je bio i vicepremijer Vlad Kulminski. Pričali su s predstavnicima Gazproma, ali i zamjenikom šefa Putinove predsjedničke administracije Dmitrijem Kozakom.

Zanimljivo je da je Kulminski u moldavskoj Vladi zapravo zadužen za pitanje Pridnjestrovlja, dok je Kozak 2003. godine bio inicijator memoranduma koji je predviđao federalizaciju Moldavije i priznanje Pridnjestrovlja. Dvije godine kasnije je tadašnji predsjednik Vladimir Voronjin iznenađujuće odbio potpisati memorandum i onda je Moskva opet prekinula isporuku plina. I tada je to objašnjeno gospodarskim, a ne političkim razlozima.

Nije novost da su isprepletena pitanja energetike i samoproglašenog Pridnjestrovlja. Naime, ruski plin mahom odlazi u taj odmetnuti dio Moldavije gdje se nalazi i velika ruska plinska elektrana - koja strujom snabdijeva cijelu Moldaviju.

Pridnjestrovlje ne plaća ruski plin. Procjenjuje se da se njihov dug – koji Gazprom nikad nije ni potraživao – nagomilao na osam milijardi dolara. Time Rusija zapravo subvencionira separatističku regiju. No Rusija neće sasvim obustaviti isporuke plina Moldaviji jer bi to moglo ugroziti prorusko raspoloženje u Pridnjestrovlju.

Neki u Kišinjevu jedini pravi izlaz vide u radikalnom rezu i oslobađanju od energetske ovisnosti od Rusije. „Često smo doživljavali da ruski plin postaje političko oružje protiv nas“, kaže politolog Igor Botan za DW. „Konačno bi trebali nešto naučiti iz toga."