Kako se riješiti 14.330.000.000.000 dolara duga?
27. travnja 2011![Kovčeg s novcem](https://static.dw.com/image/6469525_800.webp)
Oglas
Teško je i zamisliti, koliko je novaca 14 bilijuna i 330 milijardi dolara, ali još je teže zamisliti, kako se riješiti državnog duga takvih razmjera. Tim više što ne postoji sloga između demokrata američkog predsjednika Obame i oporbenih republikanaca - makar i jedni i drugi tvrde kako se treba riješiti tog duga.
Počelo je još s Reaganom
Doista, republikanac Reagan je smanjio poreze - ali nije smanjio troškove, nego ih je povećao, prije svega za obranu. On je zapravo slijedio teoriju ekonomiste Arthura B. Laffera koji je poučavao kako manji porezi, u određenim okvirima, isplaćuju sami sebe time što uzrokuju veće prihode u državnu blagajnu.
Bush je morao platiti politički račun
Mnogi se slažu kako je upravo to bila parola kojom je Bush stariji ušao u Bijelu kuću - i koja mu se pretvorila u kamen oko vrata zbog koje se više nije natjecao. Jer konac osamdesetih nisu bile dobre godine, a uz većinu demokrata u Kongresu, nije imao drugog izbora nego 1990. povećati porez. Tri godine kasnije, Bushu je stigao politički račun, a u Bijelu kuću je uselio Bill Clinton.
Clinton je imao i - sreće!
Treba priznati da je Clinton doista imao dobre stručnjake za financije koji su proveli njegovu reformu socijalne skrbi, ali isto tako treba pošteno reći da je demokrat Clinton imao - veoma mnogo sreće. Jer gospodarstvu je krenulo, to su bila još ona vremena kada se mislilo da treba otvoriti tvrtku koja ima bilo kakve veze s internetom pa da se zarade milijuni. Rezultat je svakako bio za pohvalu: proračun je na kraju epohe Clintona bio čak u plusu, a državni dug se smanjio za 15%.
Teror i u državnoj blagajni
Onda je u Bijelu kuću uselio novi republikanac i ujedno novi Bush, George W. Bush mlađi. Njegov je plan bio uravnoteženi državni proračun do 2012., ali je isto tako odlučio smanjiti poreze - osobito bogatima, a započeo je i nove socijalne programe. Onda je pak došao 11. rujan 2001. koji je doslovce preko noći, sve financijske planove Washingtona pretvorio u ruševine. Jer počeo je veoma skup "rat protiv terora", u Afganistanu pa onda i u Iraku: "Naš proračun ovisi o najvećim potrebama. A to za nas prije svega znači - našu zemlju zaštiti od terorista."
Na taj način je za Busha mlađeg, američka državna blagajna doživjela sličnu havariju kao za vrijeme Reagana u osamdesetima. Kongres je postavio granicu za dugove na razinu kakva se ne pamti u povijesti Novog svijeta da bi Bush ostavio zemlju sa dugom koji je dostigao gotovo 11 bilijuna dolara. Sadašnji predsjednik Obama naravno da nije mogao biti zadovoljan sa onim što je naslijedio: "Još prije 11 godina smo imali višak u državnoj blagajni. Onda smo spustili poreze za bogataše, za milijunaše i milijardere, poveli smo dva rata i uveli smo novi, skupi sustav distribucije lijekova, ali zapravo ništa od toga nismo platili."
Klipovi pod noge Obami
Njegovo predsjednikovanje je počelo u najtežoj gospodarskoj krizi od Velike depresije u dvadesetima prošlog stoljeća, a u sprječavanju propasti velikih institucija, Washington nije imao drugog izbora nego širom otvoriti svoje blagajne. Zato je i za vrijeme Obame državni dug - ne samo da nije pao, nego je sa oko 85% BDP-a, narastao na gotovo istu razinu kao godišnji nacionalni proizvod Sjedinjenih Američkih Država - dakle 14,3 bilijuna američkih dolara.
Autorica: J. Hummesiep, Washington (aš)
Odg. ur.: Z. Arbutina
Oglas