"Mi smo ovdje za mir. Zajednički. Mi nismo na strani onih koji su glasovali 'da' niti onih koji su zaokružili 'ne'. Mi smo na strani mira za našu domovinu", kaže nam Laura Torres. 24 su joj godine, studira u glavnom gradu kolumbije Bogoti - i ne želi prihvatiti da njena zemlja i dalje neprestance na rubu rata. Nosi bijelu majicu i drži bijelu svijeću u ruci, kao i gotovo na tisuće drugih, pretežito mladih ljudi koji su se odazvali prosvjedima za mir.

Svi oni žele opet oživjeti mirovni proces u njihovoj zemlji nakon što je tijesna većina Kolumbijanaca na referendumu odbila mirovni sporazum vlade sa pobunjenicima FARC-a. O tom sporazumu se pregovaralo gotovo četiri godine i najveći problem u pregovorima sa ljevičarskim pobunjenicima je bilo pitanje njihove odgovornosti. Na koncu su dogovorene, za protivnike mirovnog sporazuma, preniske kazne za ubojstva i druga zlodjela, a još ih je više smetala njihova integracija u političke strukture zemlje.

Torres želi političko rješenje, pomirenje oba tabora. Ova sićušna prednost onih koji su odbili mirovni sporazum je duboko podijelila zemlju. Ali to je bio i znak koji je probudio ljude, misli ova mlada studentica: "Moramo naći neki put gdje ćemo svi zajedno pronaći neki sporazum i kojeg svi možemo potpisati."

Taj cilj je na prosvjede doveo i Santiaga Jaimesa. 26 mu je godina i također studira, a trudi nam se na njemačkom jeziku objasniti što nedostaje da dođe do mira: "Zapravo obje strane žele mirovni sporazum sa FARC-om, i oni za 'da' i za 'ne'. Sad moramo pronaći kompromis." I on nosi bijelu boju, kod njega je to traka na glavi sa natpisom Paz - mir.

Nova dinamika

Ishod referenduma baš nikoga u Kolumbiji nije ostavio ravnodušnim. Na dan nakon objave ishoda su svi su napeto očekivali što će reći bivši predsjednik Kolumbije Alvaro Uribe koji je vodio kampanju protiv ovog mirovnog sporazuma. Njega je pozvao trenutni predsjednik - i upravo objavljen laureat Nobelove nagrade za mir Juan Manuel Santos da i njemu kaže ono što sad zanima sve građane: ako već jest bio protiv, što onda sad nudi?

To je zapravo bio prvi susret bivši desničarskog predsjednika i zagovornika "politike čvrste ruke" sa trenutnim predsjednikom i nakon susreta su pred kamerama obje strane tek razmijenili pristojnosti: predsjednik Santos se zahvalio bivšem predsjedniku što se "Uribe i njegovi suradnici stoje na raspolaganju" kako bi se našao put iz krize. Uribe smatra da napori i mirovni sporazum koji je postigao predsjednik Santos trebaju samo "korekture" da bi se postigao "mir koji obuhvaća čitav narod i koji je bolji nego slab sporazum kojeg podržava samo pola stanovništva".

Usprkos pomirljivih riječi među političkim rivalima, sve to nipošto nije dovoljno mnogima u Kolumbiji, poput bivšem i još uvijek iznimno popularnom gradonačelnikom Bogote Antanas Mockus. On javno poziva bivšeg predsjednika da konačno nešto poduzme, umjesto da samo kritizira. Ishodom referenduma su mu građani dali takvu zadaću da se aktivno uključi u mirovni proces.

Što će sad reći pobunjenici?

Kolumbijskog predsjednika sad čeka teška zadaća sad ovaj paket dogovorenih mjera opet "raspakirati" i od predstavnika pobunjeničkog pokreta FARC tražiti nove ustupke. Ministrica vanjskih poslova Kolumbije, Maria Angela Holguin nije uopće sigurna da su dodatni ustupci mogući za pobunjenike: "FARC neće položiti oružje tako da onda ode u zatvor", upozorava. A bez pobunjenika se nikakav sporazum niti ne može postići.

Laura Torres, Santiago Jaimes i tisuće drugih građana Kolumbije nemaju sluha za takve detalje. Sa svijećama u rukama masovno kreću prema glavnom trgu Bogote, Plaza Bolivar uz povike "Mirovni sporazum sada". Izgleda da je ovako stvoren barem mirovni pokret koji je Kolumbiji toliko dugo nedostajao.