Rat, bijeg i prirodne katastrofe kao što su potresi, vulkanske erupcije i poplave nemaju samo izravne posljedice za lokalno stanovništvo. I kad neposredna krizna situacija prođe često dolazi do hitnih medicinskih slučajeva i do epidemija.

Ratovi i prirodne katastrofe, naime, pogoduju širenju bolesti. Tako je primjerice na kriznim područjima u Libanonu i Siriji izbila kolera. Slučajevi kolere zabilježeni su i u Ukrajini. Nakon poplava u Pakistanu u ljeto 2022. proširili su se i kolera i tifus.

Stručnjaci također upozoravaju na opasnost od zaraze u regijama u Turskoj i Siriji pogođenima nedavnim potresima: „Ako se ne osigura opskrba čistom vodom i postoji nedostatak sanitarnih čvorova, lako je moguće da dođe do nove epidemije kolere, poput one koju smo nekoliko puta vidjeli u regiji posljednjih mjeseci", kaže Parnian Parvanta, liječnica i zamjenica predsjednika humanitarne organizacije Liječnici bez granica (MSF) Njemačke.

Kolera i tifus su česti

Ove se bolesti mogu širiti u kriznim područjima:

- Bolesti poput kolere i tifusa, koje su praćene jakim proljevina, često se prenose preko zagađene vode, što je problem na mnogim kriznim područjima.

- Malariju i denga-groznicu prenose komarci, a posebno su opasne u poplavljenim područjima.

- Hepatitis se može širiti izmetom u lošim sanitarnim uvjetima.

- COVID-19, gripa i druge bolesti koje se prenose zrakom koji udišemo problem su, posebice u zajedničkim smještajima poput sportskih dvorana ili šatora.

Hoće li izbiti i koliko teške će biti bolesti na kriznim područjima, teško je predvidjeti. „Dosta ovisi o kontekstu", kaže Parvanta. „U sjeverozapadnoj Siriji, na primjer, medicinska skrb i higijenski uvjeti bili su vrlo loši čak i prije potresa. A sada nakon potresa sve je još gore."

Dakle, hoće li se bolesti pojaviti i u kojoj mjeri uvelike ovisi o pojedinačnoj situaciji: koliko je infrastrukture još upotrebljivo, koliko je ljudi pogođeno - i prije svega koliko brzo podrška može biti na licu mjesta.

Najvažnije: čista pitka voda

Humanitarne organizacije pokušavaju spriječiti ili zaustaviti širenje zaraznih bolesti na licu mjesta. Po riječima liječnice Parvante, najvažnija mjera je osigurati čistu pitku vodu.

„Ovo je bitno. Već ranije nedovoljna infrastruktura za opskrbu vodom i manjkava kanalizacija u sjeverozapadnoj Siriji uvelike su uništeni potresom", kaže ona. „Ljudi su prisiljeni piti vodu iz rijeka."

Timovi Liječnika bez granica trenutno dijele pitku vodu i postavljaju spremnike za vodu u raznim prihvatnim centrima u regiji.

Uz čistu vodu za piće ove mjere su najvažnije:

- Osigurati pristup sanitarnim čvorovima kao što su zahodi

- Sigurno odvoditi otpadnu vodu

- Podijeliti higijenske proizvode poput sapuna i sredstava za dezinfekciju

- Osigurati dostavu potrebnih lijekova

- Uspostaviti mobilne klinike za hitnu pomoć

A tu su i druge bolesti

Osim toga, krize poput ratova i prirodnih katastrofa mogu značiti da se temeljne bolesti poput dijabetesa ili kroničnih plućnih bolesti ne liječe na odgovarajući način. Često je problem i njega trudnica i novorođenčadi.

Osim toga, kampanje cijepljenja, poput onih protiv ospica ili dječje paralize, često se uspore ili moraju obustaviti u takvim situacijama. To znači da je onda manje ljudi zaštićeno i zbrinuto, a infekcije su u porastu. U mjestima gdje ima puno izbjeglica često postoji povećan rizik od širenja ospica, kaže Parnian Parvanta.

Stoga je obnova kritične infrastrukture kao što su bolnice i medicinske ordinacije barem jednako važna kao i brza pomoć na licu mjesta.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu