Kako su prije 20 godina bježali istočni Nijemci
18. kolovoza 2009![Bijeg građana DDR-a u Mađarsku](https://static.dw.com/image/4561414_800.webp)
Nije to bio prvi, ali možda najspektakularniji korak prema rušenju Željezne zavjese. Prije 20 godina organiziran je piknik na provizornom graničnom prijelazu između Mađarske i Austrije, između austrijskog mjesta St. Margarethen blizu Gradišća i mađarskog Soprona.
Na stotine žena, djece i muškaraca pobjegli su iz DDR-a i to preko Mađarske. Probili su žičanu ogradu na granici i prije službenog početka proslave dospjeli u Austriju.
"Nešto je visilo u zraku. Veliku napetost osjećala su čak i djeca. Nikada se nije govorilo o suncu ili turskim kupkama, uvijek se samo konspirativno i tajnovito šaputalo“, prisjeća se slovački pisac Mihal Hvorecky u prilogu koji je nedavno objavljen u njemačkom listu FAZ.
Hvorecky je tada imao 12 godina. Njegova obitelj je bila dobila dopuštenje da provede ljetni odmor u inozemstvu, u kampu u Mađarskoj, gdje su najčešći i najbrojniji bili građani DDR-a. Hvorecky se jednog jutra probudio i primijetio promjene. "U kampu smo bili potpuno sami. Nigdje nikoga. Samo moćna tišina. Oko našeg šatora stajali su napušteni trabanti. Kolona praznih automobila nalazila se u nekoliko pograničnih mađarskih mjesta, kolona je bila duga i po nekoliko kilometara“, opisuje Hvorecky.
Samo nekoliko dana prije toga, građanima DDR-a podijeljeni su leci na kojim se nalazila zemljopisna karta zapadne Mađarske s točnim podacima o mjestu održavanja piknika kao i opširan prikaz graničnog dijela kod Soprona sa svim točkama na kojima se moglo prijeći granicu prema Austriji.
„Kemijska reakcija“
Organizatori piknika bili su članovi oporbenog mađarskog demokratskog foruma i konzervativna paneuropska unija Otta von Habsburga. Tadašnji zastupnik njemačkog CSU-a u Europskom parlamentu u stvari je piknik planirao kao reklamu za Europu u Mađarskoj.
"Nije bilo ništa posebno pripremljeno. Sve je visilo u zraku“, kazao je kasnije Habsburg i ispričao: "Bilo je to kao kemijska reakcija. Svi kemijski elementi bili su prisutni, trebao je samo još katalizator. Odjednom se dogodila i kemijska reakcija.“
Granični službenici nisu reagirali
Mađarski graničari pored kojih su se prošetali građani DDR-a gotovo da se nisu obazirali. Budući da nisu imali jasne upute svojih nadređenih, vodeći časnik u tom graničnom odsjeku dao je uputstva graničarima da ilegalne prijelaze granice – jednostavno ignoriraju.
Nije bilo slučajno da je upravo Mađarska postala utočište za mnoge građane DDR-a. Vlada Milosa Nemetha, koja je u mađarskoj preuzela vodstvo zemlje 1988. godine, usvojila je vrlo brzo političke reforme u pogledu prava na okupljanje i štrajk kao i zakone o ekonomskim društvima i izbornim zakonima.
Teškim strojevima protiv bodljikave žice
U travnju i svibnju 1989. godine poduzeti su prvi koraci prema rušenju pogranične žice. 2. svibnja mađarska je granična policija demontirala bodljikavu žicu između Mađarske i Austrije.
Simbolične slike mladih graničara koji alatima prekidaju bodljikavu žicu i ograde obišle su svijet kao i kasnije fotografije ministara vanjskih poslova Austrije i Mađarske Aloisa Mocka i Gyle Horna koji su se krajem lipnja 1989. godine u blizini Sporona našli da zajednički prerežu posljednji dio bodljikave žice i granične ograde.
50.000 je otputovalo na zapad
Masovni prijelaz granice koji je bio uspješan nakon paneuropskog piknika ohrabrio je mnoge građane DDR-a da ilegalno prijeđu mađarsko-austrijsku granicu.
Mađarska je 10. rujna 1989. godine otvorila svoje zapadne granice za sve građane DDR-a. U roku od nekoliko tjedana iz DDR-a je preko Mađarske u Austriju stiglo više od 50.000 istočnih Nijemaca.
Autor: Alen Legović
Od. ur.: Andrea Jung-Grimm