Lista strahota je duga. Siromašni seljaci u Bangladešu svoje bubrege prodaju po cijeni od 1.400 do 1.900 eura. U egipatskoj pustiji Sinaj se navodno izbjeglicama iz Afrike "na živo" vade organi koji se kasnije prodaju. U Kini organi osuđenika na smrt dospjevaju u operacijske dvorane, a trgovine ljudskim organima ima i na Balkanu.

Točnih podataka o broju ljudskih organa koji se prodaju protiv volje njihovih vlasnika nema, ali je izvjesno da je ilegalna trgovina organima prošle godine znatno porasla. “Potražnja za organima za transplantaciju je puno veća nego ponuda”, kaže u razgovoru za Deutsche Welle međunarodni pravnik Manfred Nowak. On je do 2010. godine bio posebni izvjestitelj UN-a o zlostavljanju u svijetu i tvrdi: "Trgovina organima dio je organiziranog kriminala koji se brzo širi."

Važan korak za ljudska prava

Kako bi zustavilo ovaj kriminal, Vijeće Europe se odlučilo poduzeti jedan značajan korak - usvojiti Konvenciju o borbi protiv trgovanja organima koja bi mogla stupiti na snagu već iduće godine.

Vijeće Europe je vodeća organizacija za ljudska prava na kontinentu. Pripada mu 47 zemalja među kojima i svih 28 zemalja članica EU-a. Konvencija usvojena u Beču, predviđa kažnjavanje svih onih koji na ilegalan način prodaju ili prisiljavaju ljude na prodaju organa. Također je kažnjivo djelo i ilegalna transplantacija organa. Kazne su predviđene prije svega za okrutne trgovce i beskrupulozne kirurge, ali pojedinim nacionalnim vladama ostaje prepušteno hoće li i kako sankcionirati ljude koji su prodali svoj organ iz siromaštva i nužde.

Odredbe konvencije ne stupaju automatski na snagu u zemljama potpisnicama. Svaka od njih mora biti prilagođena zakonima pojedine zemlje. A to bi moglo potrajati.

Stručnjak za ljudska prava iz organizacije Human Rights Watch Wenzel Michalski ipak kaže kako je Konvencija važan signal u borbi protiv međunarodne trgovine organima. “Europska konvencija može biti uzor za jednu takvu svjetsku konvenciju”, kaže Michalski i navodi sporazume o zabrani korištenja kazetnih bombi, kemijskog oružja ili nagaznih mina koje su potpisale skoro sve zemlje svijeta.

U Europi se trgovci ljudskim organima već kažnjavaju. Krajem travnja je jedan međunarodni sud osudio petoricu državljana Kosova zbog kupovine organa i njihove preprodaje bogatim pacijentima u Izraelu, Njemačkoj, Kanadi i Poljskoj. Tijekom procesa su na vidjelo izašle nformacije da su donatori za jedan bureg dobijali oko 12.000 eura, a taj isti organ je zatim preprodavan za oko deset puta veću svotu.

Borba za prava najsiromašnijih ljudi

“Bande koje prodaju organe, gledaju na donatore kao na stvari, kaže pravni stručnjak Manfred Nowak. Prema njegovom mišljenju, to još jedan argument za ovu konvenciju. "Radi se o ljudskom dostojanstvu,“ kaže on.

Postoje i države koje toleriraju trgovinu organima. Na primjer, u Iranu je ona legalna, ističe Nowak. Kineske vlasti službeno potvrđuju da se za transplantacije koriste organi pogubljenih zatvorenika, ali stalno se pojavljuju naznake da donatori nisu samo osuđenici na smrt. Kruže glasine da organi potječu i od ubijenih članova zabranjenog pokreta Falun Gong. Ali za to nema dokaza, dodaje Nowak koji je istraživao trgovinu organima u Kini tijekom svog mandata u UN-u.

Jedan kineski dužnosnik najavio je početkom studenog da će se tijekom 2014. godine okončati transplantacija organa osuđenika. Stručnjak za ljudska prava Michalski ostaje sumnjičav – on podsjeća da je to u Kini jako unosan posao: "Trgovina organima postala je prava industrija“. Preprodavači organa djeluju u sivoj zoni, a od toga zarađuju i pojedini stražari i policajci, prijevoznici organa, pa čak i bolnice. Michalski to naziva "mafijaškim strukturama.“

Konvencija Vijeća Europe nije samo za zemlje članice - teoretski je mogu potpisati sve zemlje svijeta - pa i Kina.