Prošlog tjedna na Cipru je potpisan trilateralni plan vojne suradnje između Cipra, Grčke i Izraela, praćen s dva bilateralna plana suradnje – između Izraelskih obrambenih snaga (IDF) i grčkih Helenskih oružanih snaga, te između IDF-a i Nacionalne garde Cipra.

Sporazumi su potpisani u Nikoziji tijekom zajedničkog sastanka vojnih stožera triju zemalja, koji se održava jednom godišnje, a njihovo potpisivanje službeno su objavile Izraelske vojne snage. U ciparskim medijima i javnosti vijest je uglavnom dočekana pozitivno.

Iako detalji sporazuma nisu objavljeni, DW doznaje da oni uključuju odredbe o zajedničkim vojnim vježbama i obuci, uspostavljanju radnih skupina u specijaliziranim područjima te razvoju strateškog vojnog dijaloga. Prema istim izvorima, sporazumi predviđaju i razmjenu stručnog znanja o suvremenim sigurnosnim prijetnjama, među koje spadaju bespilotni sustavi i elektroničko ratovanje.

Trilateralna suradnja – novi savez?

Najava vojne suradnje predstavlja praktičnu provedbu političke odluke koju su čelnici triju zemalja – Benjamin Netanyahu, Kyriakos Mitsotakis i Nikos Christodoulides – donijeli tijekom 10. po redu trilateralnog summita Izraela, Grčke i Cipra, održanog 22. prosinca. Sažimajući zajedničku izjavu za tisak, objavljenu nakon sastanka u Jeruzalemu, ciparski predsjednik Nikos Christodoulides izjavio je da su se tri zemlje odlučile produbiti suradnju „s fokusom na energiju, obranu i sigurnost”, uz pozivanje na „sporazume koji će odmah prijeći u fazu provedbe”.

Govoreći za DW, Zenonas Tziarras, predavač na Odsjeku za turske i bliskoistočne studije Sveučilišta na Cipru, istaknuo je da trilateralna suradnja ovih zemalja nije nova te da je prvi takav summit održan još 2016. godine.

Naglašavajući da Grčka, Cipar i Izrael godinama surađuju u tim područjima, Tziarras je upozorio da, unatoč dugogodišnjoj tendenciji političkih čelnika da preuveličavaju rezultate tih sastanaka, treba biti jasno da „vojna, obrambena i sigurnosna suradnja sama po sebi ne predstavlja savez”.

„Pravi savez”, dodao je Tziarras, „prije svega podrazumijeva obvezu kolektivne obrane, prema kojoj se napad na jednu državu smatra napadom na sve. Trenutačna trilateralna suradnja stoga je ‘savez’ samo po imenu.”

Zabrinutost Turske zbog nabave oružja iz Izraela

Izostanak konkretnih rezultata koji bi mogli promijeniti odnos snaga u istočnom Mediteranu može također objasniti relativno suzdržanu reakciju Turske nakon objave sporazuma.

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan, za razliku od provladinih turskih medija koji su suradnju opisali kao „antitursku osovinu zla”, zauzeo je primjetno umjeren ton, izjavivši da inicijative triju zemalja „nemaju stvarnu težinu”, usporedivši ih s „praznom bukom, poput zveckanja limene kante”.

Ono što Tursku, čini se, više zabrinjava od samih trilateralnih sporazuma jest činjenica da se Grčka i Cipar sve više okreću Izraelu u nabavi modernih sustava naoružanja. U slučaju Cipra posebno, Ankara je uputila oštra upozorenja da bi kupnja oružja iz Izraela mogla dovesti do destabilizacije na otoku.

Otok Cipar podijeljen je nakon turske vojne intervencije 1974. godine na međunarodno priznatu Republiku Cipar i samoproglašenu Tursku Republiku Sjeverni Cipar (TRSK). Sjeverni dio otoka nalazi se pod turskom vojnom kontrolom i njime upravljaju institucije TRSK-a.

Protivljenje Turske isporuci vojnih sustava

Reakcija Turske bila je posebno oštra prošlog rujna, kada je u Republici Cipar instaliran i stavljen u operativnu uporabu izraelski protuzračni sustav Barak MX. Mogućnosti tog sustava usporedive su s izraelskim sustavom proturaketne obrane Iron Dome. Iako je kupnja bila dio odluke ciparske vlade da postupno zamijeni rusku vojnu opremu, koja se više ne može održavati zbog sankcija Rusiji nakon njezine invazije na Ukrajinu 2022. godine, ona se sada također uklapa u širu „zapadnu orijentaciju” zemlje i najavljeni cilj težnje prema članstvu u NATO-u.

Ministarstvo vanjskih poslova Turske ocijenilo je raspoređivanje sustava kao prijetnju regionalnoj stabilnosti, upozorivši da „politike grčke i ciparske strane podrivaju stabilnost i mir u regiji i nose rizik izazivanja utrke u naoružanju na otoku”.

Slična reakcija očekuje se i u vezi s provedbom posebnog sporazuma između ciparskog i izraelskog ministarstva obrane o kupnji integriranog sustava nadzora izraelske tvrtke Elbit, namijenjenog nadzoru „Zelene linije” – tampon-zone pod kontrolom UN-a koja od 1974. godine dijeli Cipar na područja pod kontrolom Republike Cipar na jugu i pod kontrolom Turske na sjeveru otoka.

Instalacija obrambenog sustava trenutačno je odgođena zbog rata u Gazi, iako su ciparski časnici u Izraelu već prošli obuku za njegovo korištenje.