Dan uoči godišnjice najvećeg studentskog i građanskog skupa 15. ožujka 2025. u Beogradu u središtu Berlina je održana rasprava o jednoj temi o kojoj se, otkako su studentski prosvjedi krajem 2024. krenuli mijenjati svakodnevicu Srbije, rijetko postavlja pitanje: koliko je ovo vrijeme ostavilo traga na psihičkom zdravlju prije svega onih koji u ovom pokretu sudjeluju?

Jer kako se moglo čuti na samom početku večeri, tijekom svih ovih mjeseci od početka protesta, često se govori o politici i političkim ciljevima a manje o samim ljudima koji ovaj pokret nose.

Dijelom iznenađujuće pozitivni rezultati

Okosnica rasprave, koju je organizirao berlinski psiholog Andrej Todorović, bili su preliminarni nalazi istraživanja o mentalnom zdravlju tijekom studentskih i građanskih prosvjeda u Srbiji, a koje je proveo tim istraživača s Filozofskih fakulteta u Beogradu i Novom Sadu i s Fakulteta za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju u Beogradu.

Ljiljana Mihić, redovita profesorica na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu, i Sara Dojčinović s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu predstavile su na tribini preliminarne rezultate studije koji su pokazali neke očekivane ali i pozitivno iznenađujuće rezultate.

Sara Dojčinović je na upit DW-a o tome koje su glavne spoznaje studije koja je provedena na 664 sudionika u siječnju i veljači ove godine, ukazala na to da susret sa svakodnevnim pritiscima i prijetnjama ne mora u svakom slučaju rezultirati isključivo negativnim rezultatima.

"Preliminarni rezultati pokazuju da je izloženost policijskom i parapolicijskom nasilju tijekom protesta i blokada povezana s lošijim pokazateljima mentalnog zdravlja, ali i da slika nije potpuno jednostavna. Vidimo povezanost nasilja s višim nivoima negativnog afektiviteta, anksioznosti, depresivnosti i PTSP simptoma, ali istovremeno, kada ih prati i veća socijalna podrška, dostupnost stručne podrške i kolektivni angažman, vidimo i više pozitivnog afekta i posttraumatskog rasta (pozitivna psihološka promjena koja može nastati nakon veoma teških ili traumatičnih iskustava). To nam govori da ljudi na teška iskustva ne reagiraju samo kroz patnju, već da istovremeno u njima kroz odnos s kolektivom i učešće u protestima grade otpornost, povezanost i osjećaj smisla", rekla je Dojčinović.

Ljudi se osjećaju dobro kada imaju dojam da kontroliraju stvari

Jednostavno rečeno: ljudi se s pritiscima nose mnogo bolje ako ih istodobno nosi osjećaj da nisu sami. Aleksandar Dimitrijević, sudionik tribine i psiholog iz Berlina, je objasnio kako pogotovo kod mladih osjećaj zajedništva može ublažiti negativna iskustva koja prate prosvjede od samog početka, a koja su prije svega povezana s pritiscima, kako državnog aparata tako i dijela javnosti. Presudnu ulogu u tome ima osjećaj da se napokon nešto može promijeniti nabolje.

"U pravilu se ljudi psihički osjećaju puno bolje kada imaju osjećaj da stvari drže u svojim rukama. To se stručno zove locus of control. Ako sam prepušten tome da netko drugi odlučuje o svemu, u pravilu se osjećam lošije. Ovi mladi ljudi se osjećaju dobro jer imaju osjećaj da nešto doprinose, da nešto rade, da nešto o njima ovisi. Imaju nadu da će nešto promijeniti i imaju osjećaj podrške zajednice i to su sve divne stvari", kaže ovaj psiholog iz Berlina.

Ohrabrujuće geste građana

Anja Azdejković i Emilija Lazarević s Biološkog fakulteta u Beogradu su gostima berlinske tribine potvrdile taj osjećaj. Za njih je posljednjih godinu dana, kako su rekle, najuzbudljiviji i najpozitivniji segment života.

"Praktički nas nosi taj osjećaj zajedništva i solidarnost i to ne samo među studentima nego i od strane građana", rekla je Azdejković. Posebnu energiju daju male geste građana poput znakova pažnje u obliku poklona u hrani ili jednostavno verbalne podrške, dodaje.

To potvrđuje i sama studija, kako za DW kaže Sara Dojčinović.

"U ovakvim kolektivnim i politički nabijenim okolnostima, kada ljudi vide da netko trpi nasilje ili nepravdu, to može potaknuti osjećaj solidarnosti, potrebu da podrže jedni druge i zajedničko pronalaženje smisla", kaže ova znanstvenica.

Protivnik opasniji nego onaj u devedesetima

Na pitanje izdržljivosti i „kondicije" studenata da svoj projekt provedu do kraja, odgovori su neodređeniji. "Ovaj studentski protest je kvalitetan, masivan ali bih rekao da je i protivnik mnogo opasniji nego protivnik iz devedesetih. Ja imam osjećaj da ovi studenti donose jako pametne i promišljene odluke i da su u potpunosti posvećeni stvari, ali ishod je teško predvidjeti", zaključio je Dimitrijević.

Mnogo ovisi i o izdržljivosti sudionika prosvjeda pred kojima je faza donošenja važnih odluka. Aspekt zajedništva, kako zaključuje Dojčinović, u odupiranju negativnim posljedicama pritisaka može odigrati presudnu ulogu. "Važno je naglasiti da posljedice nisu jednoznačne, odnosno da odgovor ne mora biti ili-ili; ljudi mogu biti i iscrpljeni i osnaženi u isto vrijeme. Ono na što naše istraživanje preliminarno upućuje, jest da socijalna, ali i stručna podrška, tu igraju ključnu ulogu."