Jedno je zajedničko i e-autu i najprljavijem dizelašu: kamo s njim kad se stigne na cilj? A znamo kako neki i sa sitnim autićem ipak uspiju zauzeti čak tri parkirna mjesta. Tehnički, rješenje već postoji.
Foto: picture-alliance/dpa
Oglas
Automobilu budućnosti se ne žuri. Iritirajuće polagano skreće i lagano vozi po rampi koja vodi na prvi kat javne garaže. Onda brzinom koraka kreće na sasvim drugi kraj gdje doista ima jedno prazno mjesto. Odmah stane kad se od nekud pojavio pješak, a nakon toga se smješta "u rikverc" na milimetar točno na parkirno mjesto. Gasi motor, bez živciranja, bez ogrebotine – i bez da itko izlazi iz tog automobila.
Jer automobili već odavno prilično dobro umiju parkirati. U Stuttgartu inženjeri Boscha i Daimlera pokazuju kako automobil pustiti da se snađe u čitavoj javnoj garaži. Na ulazu vozač izađe iz vozila, oprosti se od automobila i krene svojim putem, a automobil nađe sam mjesto gdje će se smjestiti. Kasnije mu se može i javiti da vas čeka na ulazu.
Sve je to još budućnost, ali ona već postoji u javnoj garaži muzeja Mercedes Benza u Stuttgartu. "U osnovi, sve su to tehnologije koje već imaju naša današnja vozila", kaže Michael Hafner koji je kod Daimlera zadužen za automatsku vožnju i aktivnu sigurnost. Bosch tu osigurava senzore i komunikacijsku tehniku, a na takvim projektima rade i drugi proizvođači automobila.
Ima ih koji su sa svojim skupim automobilom uvjereni da im "pripadaju" i tri parkirna mjesta, ima ih koji to uspijevaju tek svojim vozačkim umijećem ...Foto: Colourbox
Ipak još vozač za volanom
Ono što je velika razlika u ovom eksperimentu jest da automobil tu ipak ne vozi potpuno samostalno. On je spojen na središnje računalo javne garaže, a računalo vozila i računalo garaže zajednički rješavaju problem traženja slobodnog mjesta i parkiranja. Naravno da računalo garaže može istovremeno pomagati stotinama automobila.
"Smart Parking" mnogi istražuju, makar se najčešće ipak još mora ostati za volanom. Ali traženje mjesta i naplata parkiranja ide preko mobitela. "Trenutno je to većini mušterija nepoznato, ali to će se promijeniti", najavljuje Tilman Kube iz tvrtke Apcoa koja samo u Njemačkoj ima tristotinjak javnih garaža. To je velika prednost i tvrtkama koje lako mogu same obračunavati takve troškove svojih suradnika.
Ima još ideja, kako iskoristiti javne garaže: Sven Lackinger i njegova momčad iz tvrtke Evopark u Kölnu razmišljaju kako da iskoriste javne garaže koje su u središtima gradova često prazne po noći i nedjeljom kada su trgovine zatvorene. On razmišlja o suradnji s tvrtkom Velo-Carrier. Njezini suradnici električnim biciklima razvoze pakete i noćni sati u pustoj garaži bi bili idealni da se tamo obavi prekrcaj s kamiona na teretne bicikle.
Traženje parkirnog mjesta u mnogim gradovima je već noćna mora. A treba misliti i koliko se samo kruženjem i potragom zagađuje okoliš grada.Foto: picture-alliance/dpa/M. Schönherr
Ali problema ima mnogo: i u pustoj garaži rijetki automobili nekako uspijevaju otežati takav posao – ako im središnje računalo nije "reklo" da se maknu, a onda je tu i pitanje cijene. Javne garaže su razmjerno skupe, makar Lackinger misli da bi povoljnije i transparentnije cijene smanjile i zagađenje gradova jer niti automobili više ne bi lutali gradom u potrazi za slobodnim mjestom.
Tilman Kube iz poduzeća koje upravlja javnim garažama ne isključuje mogućnost da će i garaže u neko doba cijenom pokušati privući mušterije. Ali trenutno se ne vidi potreba za velikom utrkom jer su i parkirališta puna. Što se automatskih garaža tiče, to je zanimljiva tema – ali je još daleka budućnost.
Nico Esch, dpa
Auto, vozi me kući!
Proizvođači su već stvorili automobil koji samostalno upravlja. Ali kod takvog automobila 'bez vozača', tko je kriv ako ipak dođe do nesreće? I želimo li doista takve automobile?
Foto: media.daimler.com
Od Silicijske doline do Las Vegasa
Ovaj Audi A7 je još 2015. prešao čitav put od Silicijske doline do Las Vegasa - oko tisuću kilometara, na tamošnji sajam potrošačke elektronike. Za svaki slučaj, čovjek je sjedio na upravljačkom mjestu ali zapravo nije trebao ni taknuti komande: sve su obavili senzori i elektronika.
Foto: picture-alliance/dpa/J. Fets/Audi AG
Ugodno, zar ne?
Ovaj prototip Mercedesa nazvan F015 pokazuje kako bi mogla izgledati unutrašnjost budućeg automobila. Klasično sjedalo vozača više nije potrebno pa su tako putnici ugodno okrenuti jedni prema drugima. To je probno vozilo koje je također stvoreno u informatičkim tvrtkama Silicijske doline i ono doista vozi. I to prilično brzo: ograničeno je na 200 km/h.
Foto: media.daimler.com
Spremno za svakodnevne gužve?
I Google već dugo ispituje svoje samostalno vozilo u Mountain Viewu, ali sve do sad je ipak netko sjedio za upravljačem.
Foto: picture alliance/AP Photo
Nije za nestrpljive
Takvi samostalni automobili su vrlo sigurni već i zbog toga što im je sigurnost uvijek prije brzine. Za nestrpljive je to doista kušnja jer automobil smanji brzinu čim mu se nešto samo učini da nije u redu. Uvijek će držati sigurni razmak i ne pada mu na pamet (točnije, na čip) juriti i ugrožavati drugo vozilo.
Foto: imago/Jochen Tack
Slijedi me!
Ali i naše ceste se sve češće svode na vožnju u beskonačnim kolonama - i taj posao računalo obavlja odlično! To su pokazala ova dva ispitna vozila Sveučilišta njemačke vojske u Münchenu napravljena za vojno natjecanje ELROB. Zadaća je bila da vozilo slijedi drugo vozilo po zemljanoj cesti punoj prepreka - i zadaća je bila ispunjena!
Foto: DW
Kako izbjeći nesreću?
Svi odlično znamo da se nesreće često događaju zbog smanjene vidljivosti, na primjer zbog magle gdje vozači nisu 'prilagodili brzinu' i držali razmak. Inteligentna vozila neće raditi takve greške jer će 'razgovarati' međusobno. Ona će znati gdje je drugo vozilo, koliko se brzo kreće, je li negdje zastoj, gdje je vozilo iza njih...
Foto: picture-alliance/dpa
Elektroničke 'oči'
Autonomna vozila svijet oko sebe promatraju na drugačiji način. Na primjer, ključni element Googleovog vozila je ovaj trodimenzionalni laserski senzor koji laserom 'pipka' svoju okolinu.
Foto: DW/Fabian Schmidt
Kako izgleda svijet kroz laserske oči?
Vozilo Sveučilišta njemačke vojske stvara svoju "sliku" okoline dok vozi po zemljištu. Laser mjeri udaljenost svih objekata i računalo stvara prostornu kartu područja kroz koje se kreće.
Foto: Universität der Bundeswehr/TAS
Satelit, radar, kamera...
Zapravo, laserskim skenerom stiže i mnoštvo podataka koji nisu nužno potrebni. U Fraunhoferovom institutu za komunikacije i informatiku eksperimentiraju i s mnogo jednostavnijim "očima": tu je tek obična mala kamerica i radarski senzor, a njima pomaže GPS kako bi uređaj znao gdje se nalazi.
Foto: DW/Fabian Schmidt
Auto s vizijom - Made in Germany
Stručnjaci Daimlera također koriste obične kamere da bi automobile učinili sigurnijima. Ovi senzori na vjetrobranu promatraju što se događa na cesti. Ovakvi aktivni sustavi sigurnosti pri vožnji su tu kompaniju doveli do kandidature za njemačku nagradu za inovativnost (Deutscher Zukunftspreis) 2011.
Foto: Deutscher Zukunftspreis/Ansgar Pudenz
Kako da slika postane pokret?
Našem mozgu je to toliko jednostavno da o tome niti ne razmišljamo. Ali za računalo, to je divovska zadaća: kako da točke slike (pixel) pretvori u predmet koji je u pokretu? Računalo mora sve polako: prepoznati fiksne točke, njihovu udaljenost, njihov odmak tijekom vremena da bi se prepoznala brzina... Jednostavno za oko, gotovo nemoguće za računalo koje mora 'shvatiti', što se događa u okolici.
Foto: Deutscher Zukunftspreis/Ansgar Pudenz
Da kočim? Ili da zaobiđem?
Još je teže pretočiti iskustvo vozača u računalo. Kuća i drvo će ostati tamo gdje jesu, tu neće biti čuda. Vozila u suprotnom smjeru se kreću, ali valjda neće napraviti cirkus - zato ih je računalo označilo zelenim. Ali pješak nekamo žuri i to je opasnost - zato je crven. Jednostavno? Za računalo je to golem posao!
