92-godišnji Franz Köhnlein djeluje zadovoljno. Sjedi na travnjaku između šarenih šatora na rubu mjesta Manheim, koje se nalazi na rubu grada Kerpena. On, najstariji stanovnik Manheima, uskoro će morati napustiti svoje rodno mjesto. Oko njega mladi ljudi režu povrće i miješaju jelo u loncima koji se zagrijavaju solarnom energijom. Drugi su se pak okupili u šatorima i raspravljaju, a neki leže na travi. Franz Köhnlein kaže da je ponosan na njih. U Manheimu se okupilo oko 700 mladih ljudi iz cijele Europe kako bi prosvjedovali protiv energetskog koncerna RWE i protiv politike koja prema njihovom mišljenju uništava okoliš.

RWE u regiji oko Manheima ima rudnike smeđeg ugljena koji se koristi za termoelektrane. Političari podržavaju vađenje ugljena uz obrazloženje da je ugljen nužan ako se što prije želi zatvoriti nuklearke.

Selidba u 92. godini

Franza Köhnleina vađenje ugljena direktno pogađa. U svojoj poznoj dobi on je prisiljen na selidbu. RWE će srušiti njegovo mjesto kako bi oslobodio pristup zalihama ugljena. Gdje će Franz Köhnlein nakon toga živjeti - još točno ne zna. Stanovnici će na raspolaganje dobiti gradilišta za obiteljske kuće u drugom dijelu Kerpena. Selidba bi trebala biti dovršena do 2022. godine, kada bi trebalo biti započeto iskapanje ugljena.

Ovaj 92-godišnji starac je za svoju prisilnu selidbu dobio novac, ali ne zna što da s njim uradi. "Moje domovine više nema. Mi se nismo branili protiv bandita iz RWE-a i države. To što RWE radi je zločin protiv čovječnosti", oštro kritizira Franz Köhnlein. "Sada su ovi mladi ljudi ovdje, ali 20 godina prekasno", kaže.

Zakašnjeli prosvjedi

Köhnlein i njegovi istomišljenici više ne mogu zaustaviti prisilno preseljenje mjesta jer je odluka o tome konačna. Ali prema mišljenju sudionika takozvanog 'klima-kampa', još uvijek nije prekasno. Oni se ne daju zaplašiti od policije koja redovito dolazi u kamp, kao ni od vozača bijelih vozila koji ih fotografiraju po nalogu RWE-a.

Koncerna poput RWE-a ima svuda, kao i ekoloških problema i alternativa, kaže Tatjana iz Srbije. Ona studira ekologiju jer poštuje prirodu i želi poduzeti nešto protiv zagađivanja i smeća. Priznaje da je ekološka svijest u njezinoj domovini još uvijek slabo izražena. Ova studentica želi u Manheimu naučiti kako se organiziraju ovakvi kampovi.

Sudionici kampa žele zajednički skrenuti pozornost na globalno zatopljenje, oni imaju puno znanja i iskustva u traženju i nalaženju alternativa za zaštitu okoliša. Henry iz Francuske kaže da prirodne katastrofe uzrokuju industrije koje djeluju iz pohlepe za profitom. On je u svom rodnom gradu Nantesu zajedno s jednom skupinom zaposjeo zemljište na kojem bi trebala biti izgrađena velika europska zračna luka. U ovom kampu u Manheimu želi diskutirati s drugima o tome koji oblici prosvjeda su prihvatljivi.

Život bez hladnjaka

U kampu se susreću različiti ljudi. Thomas je iz Stuttgarta stigao biciklom i želi izvijestiti o svojim iskustvima, o životu bez hladnjaka i vode iz slavine. Hranu preko ljeta drži u rupama u zemlji, u kojima je temperatura znatno niža od vanjske. Sebastian, student elektrotehnike, priča o studijama koje tvrde da se svijet u roku od 20 godina može potpuno opskrbljivati strujom iz obnovljivih izvora energije. On smatra da gospodarstvo ne može stalno rasti, ali da su nužni koncepti koji će ljudima omogućiti da imaju dovoljno za život i bez rasta.

A Andreas želi postati ekološki psiholog. On želi kod ljudi potaknuti stvaranje ekološke svijesti. Prije godinu dana je slučajno bio u jednom rudniku ugljena: "Bio sam šokiran tim uništavačkim bijesom s kojim ljudi ovdje prekopavaju zemlju da bi došli do ugljena." Te slike nije mogao zaboraviti. Od tada na sveučilištima drži predavanja i pokazuje filmove o zagađenju okoliša i mjerama za zaštitu klime.

EU pomaže 'klima-kamp'

Ovo je već treći susret aktivista u kampu u Manheimu. Dorothee Heußermann, jedna od organizatorica, bila je svaki put prisutna. "Nisam baš bila politički aktivna, ali u jednom trenutku sam se počela brinuti zbog klimatskih promjena. Mislila sam da više nije dovoljno ako o tome samo čitam i pokušavam štedjeti struju", priča Dorothee. Ona upozorava da su posvuda oko Manheima vidljive posljedice eksploatacije Zemlje i da zato ovdje želi nešto poduzeti.

"Nas je sve više", raduje se Dorothee Heußermann i priča: "Mi smo utemeljili europsku mrežu, a kamp čak podupire i jedna ekološka inicijativa iz Europske unije." Naravno da ima pojedinačnih akcija i prosvjeda, kaže Dorothee. No, ova skupina ne želi steći pozornost stvaranjem kaosa i nereda, nego želi mirno prosvjedovati, ali i provoditi akcije koje će RWE-u i policiji biti, kako kaže, "neugodne". Prošle godine se 80 aktivista posjelo na tračnice i time blokiralo vlak kojim se prevozi ugljen. Poslije podne se sudionici polako počinju razilaziti. Jedna veća skupina njih želi pogledati rudnik kako bi vidjeli protiv čega se to konkretno bore.