Teroristička djelatnost takozvanog Nacionalsocijalističkog podzemlja (Nationalsozialistische Untergrund, NSU) je istražiteljima uglavnom dobro poznata, iako se suđenje jedinoj preživjeloj članici te organizacije Beati Zschäpe još vodi pred Višim pokrajinskim sudom u Münchenu. Ali istražitelji i odvjetništvo je uvjereno da može dokazati kako je ta skupina počinila deset ubojstava, devet žrtava su bile osobe stranog porijekla, a likvidirali su i jednu njemačku policajku dok je bila na dužnosti i njenog kolegu teško ranili. Sud zapravo prije svega treba utvrditi odgovornost posljednje okrivljene, jer su druga dva poznata pripadnika, Uwe Böhnhardt i Uwe Mundlos počinila samoubojstvo 2011. kako bi izbjegli uhićenje.

No ovog tjedna je njemačku javnost zaprepastilo novo otkriće istražitelja: genetski materijal Böhnhardta je pronađen na komadiću platna koji se nalazio kod leša djevojčice Peggy K. Zapravo i to je slučaj kojim se njemačka policija i istražitelji baš ne mogu pohvaliti uspjesima i solidnom istragom: ta devetogodišnja curica je nestala još 2001. godine i nakon toga je 2004. čak i osuđena jedna slaboumna osoba iz mjesta u Gornjoj Franačkoj u pokrajini Bavarskoj gdje je živjela Peggy zbog njenog ubojstva. Dugo je trebalo, do 2014. da njegov odvjetnik iznudi njegovo puštanje na slobodu i dokaže da "priznanje" koje je dao lokalnim policajcima ne može biti shvaćeno ozbiljno.

Ne brzati sa zaključcima!

Ali nakon njegovog puštanja na slobodu prije dvije godine, policija se opet dala u potragu za tijelom nesretne djevojčice i tek ovog lipnja su ostaci jedne djevojčice pronađeni u jednoj šumi 12 kilometara od tog mjesta - i konačno je utvrđeno da je to doista Peggy. No istražitelji još uvijek nisu imali tragova koji bi vodili do počinitelja. Od ovog tjedna se možemo nadati da se to promijenilo.

Naravno, istražitelji su oprezni: DNK Böhnhardta na komadiću platna pored leša curice je samo to što jest, komadić platna kojeg je on u neko doba koristio kod leša nestale djevojčice. To još nije dokaz da je on bio počinitelj, ali ima elemenata koji bi mogli ukazivati da je to konačno pravi trag. Gornja Franačka je sasvim blizu pokrajine Tirinške gdje su se sakrivali i Böhnhardt i ostali poznati pripadnici NSU. A u ostacima računala u stanu u kojem je živjela ta skupina neonacista i kojeg su zapalili prije samoubojstva su pronađeni i materijali sa dječjom pornografijom.

Tu je i jedno svjedočanstvo koje ukazuje da je Böhnhardt bio sklon iživljavati se nad maloljetnicima, ali sa tim svjedočanstvom su istražitelji oprezni: naime, jedan drugi poznati neonacist Theo Brandt je rekao kako je baš Böhnhardt ubio jednog devetogodišnjeg dječaka još 1993. godine. Problem sa tom izjavom jest što je i čitav slučaj Brandt nešto sa čim istražitelji i nadležne službe nipošto ne mogu biti ponosni: taj neonacist je bio i doušnik tamošnjoj Službi za zaštitu ustavnog poretka, a upravo je ta osoba nabavila skupini NSU pištolj kojim će oni počiniti ovu seriju ubojstava. I kao kruna svemu kakve to doušnike biraju istražitelji, Brandt je na koncu i sam pravomoćno osuđen zbog spolnog napastovanja maloljetnika. Utoliko se može pretpostaviti da je on bio spreman reći istražiteljima baš sve da "opere krivicu" sa sebe, a Böhnhardt je u trenutku ubojstva tog dječaka imao tek 15 godina.

Ima li još žrtava?

No nakon ovog otkrića genetskog materijala sada niti to istražitelji više ne žele isključiti kao mogućnost jer je pored tijela ubijenog dječaka pronađen i motor za čamac koji je navodno ukraden od dobrog prijatelja Böhnhardta! Ali su i dalje oprezni. Ovog vikenda je i Viši pokrajinski sud u Münchenu upitan, da li će ubojstvo Peggy K. biti uključeno u proces protiv preživjele članice skupine NSU. Od toga jedva da itko može išta očekivati jer Beata Zschäpe uporno šuti pred sudom, dobro znajući da sve što kaže može samo još otežati njenu poziciju. A to se osobito tiče slučaja Peggy K.: dječja pornografija jest bila na računalu kojem je ona imala pristup i ona mora znati tko ga je koristio. A morala bi znati i gdje je Böhnhardt bio kad je ubijena Peggy, obzirom da je to bilo usred serije ubojstava diljem Njemačke u doba kad su svi živjeli "u ilegali". Ali to je onda čini i suučesnicom tako da svakako ima razloga šutjeti.

Minhenski sud je, kako je izjavila glasnogovornica suda, ipak odlučio da ovaj slučaj ne priključi već postojećem procesu skupini NSU zbog serije ubojstava. Taj postupak je već i bez toga dovoljno složen i prepun dvojbenih izjava, sumnjivih svjedoka - i ne baš previše savjesnih službenika istražnih službi koji su i predugo tražili u posve krivom smjeru. No to ne znači da novi postupak neće biti pokrenuti i da se obitelj Peggy K. konačno može nadati da će saznati tko je počinio taj užasan zločin. I ne samo njena obitelj: policija pokrajine Tirinške formirala je posebnu istražnu jedinicu koja će opet pregledati sve neriješene slučajeve ubijenih mališana u proteklom razdoblju. A tu bi onda moglo lako moglo biti novih otkrića...