22-godišnja Suhur je 17. listopada 2022. godine uspjela preći Evros ili Maricu, graničnu rijeku između Turske i Grčke. Krijumčar je ovoj Somalijki obećao da će je prebaciti u Solun. Kada se stigne ​​na grčku stranu, treba se brzo nastaviti kretati kroz šumu.

Ali Suhur je tada dobila jake bolove u predjelu trbuha, zbog kojih nakon nekoliko kilometara više nije bila u stanju nastaviti svoj put. Ostali koji su bili u toj grupi su je ostavili, a prijateljica joj je obećala da će potražiti pomoć. No, to se nije dogodilo. Nekoliko dana kasnije, policija je pronašla njezino beživotno tijelo.

Njezin stric Fahti sada, nakon što je identificirao njezino tijelo u Sveučilišnoj bolnici u Alexandroupoliju, priča Suhurinu priču.

Pojačane kontrole duž obale Marice

Suhur je tek jedna od mnogih koji pokušavaju prijeći Maricu kako bi se domogli Europe. Ta rijeka predstavlja vanjsku granicu Europske unije. Međutim, postoji pojačana kontrola duž grčke obale, a na tom području su redovno u pokretu i različite policijske jedinice.

Pristup samoj pograničnoj zoni je strogo zabranjen, a u blizini rijeke je kretanje moguće samo uz posebno izdanu dozvolu. Granična ograda postavljena je od 2020. godine, već je duga 38 kilometara, a namijenjena je sprječavanju ilegalnih prelazaka migranata.

I dalje tragični rekordi

Te mjere, očito, nisu postigle željeni efekt. Prema podacima UNHCR-a, tijekom 2022. godine su 6.022 izbjeglice kopnom stigle u Grčku, što je približno broju prije pooštravanja kontrola.

Tragičan rekord predstavlja broj stradalih migranata. Prema službenim podacima, najmanje 63 osobe su poginule tijekom pokušaja prelaska u EU, ali stvarni broj stradalih će vjerojatno biti znatno veći.

Forenzičar koji evidentira stradale

U Alexandroupoliju, na grčkoj strani, Pavlos Pavlidis radi kao regionalni forenzički patolog. On obducira svaku mrtvu osobu pronađenu na Marici.

Pavlidis vodi evidenciju o broju onih koji su stradali na tom području. Iz šume u blizini rijeke njemu je doneseno i beživotno tijelo Somalijke.

Doputovao iz Londona da identificira nećakinju

Sada Suhurin stric Fathi sjedi na sofi u njegovom uredu. Ona je bila prelijepa žena, kaže. Fathi je otputovao iz Londona da identificira svoju nećakinju.

Fathi kaže da se Suhurina prijateljica predala grčkim policajcima kako bi ih odvela do bolesne Suhur. No, policija, kaže, nije se dala u potragu za njom, a njezina prijateljica je odmah deportirana nazad u Tursku.

Ova verzija događaja se više ne može provjeriti. Grčka vlada još nikada nije službeno potvrdila praksu „push backova", deportaciju migranata bez odgovarajućih pravnih postupaka. Usprkos tome, postoje brojni slični izvještaji pogođenih.

Sudski patolog Pavlidis je tijekom obdukcije Suhurinog beživotnog tijela došao do zaključka da je mlada žena u bijegu zadobila perforaciju trbuha, vjerojatno uzrokovanu velikim stresom. Na kraju je, kako kaže, umrla od sepse. Bolesti uzrokovane iscrpljenošću čest su uzrok smrti na Marici, ali najčešće je riječ o utapanju u rijeci, kaže Pavlidis.

Mnoge izbjeglice jedva da znaju plivati

Pavlidis kaže da su najprije krijumčari, koji su gumene čamce toliko preopteretili da su se oni brzo prevrtali, bili odgovorni za brojne smrtne slučajeve. Mnoge izbjeglice jedva da znaju plivati, pa rijeka tako postaje opasna po njihove živote, objašnjava on.

Same izbjeglice očigledno podcjenjuju opasnost tijekom prelaska preko Marice. Ali i stroga zaštita granice za njih također predstavlja opasnost. Kako bi izbjegli graničare, oni se kreću sve opasnijim rutama.

Svatko tko bude uhvaćen mora se bojati da će biti deportiran. Ako netko iz grupe zadobije ozljede, on mora računati s time ​​da će biti ostavljen. Jer, dovođenje pomoći ozlijeđenom bi za sve njih značilo da će skupo plaćeni bijeg najprije biti zaustavljen.

Trenutno 52 nerazjašnjena smrtna slučaja

Uvijek iznova policija u šumovitim brdima duž rijeke pronalazi mrtve. Već samo nakon nekoliko dana, njihovi leševi se teško mogu identificirati. Pavlidis, usprkos tome, ipak pokušava, tragajući za uzrokom i vremenom smrti, naći i odgovore na pitanje tko je bila ta osoba.

On trenutno, kako kaže, ima još 52 neriješena slučaja. Iza svakog pojedinca stoje rođaci kojima nedostaju ovi ljudi. Gubitak identiteta je kao druga smrt, kaže ovaj sudski patolog.

Oko 200 nadgrobnih spomenika podsjeća na bezimene stradalnike

Kako bi bezimenim stradalnicima omogućili posljednji počinak, u brdima blizu sela Sidiro nastalo je groblje. Na toj lokaciji se na blagoj uzvisini nalazi oko 200 nadgrobnih spomenika. Na tablicama na njima se, umjesto imena, nalaze brojevi. Pavlidis u svom uredu vodi evidenciju o svim slučajevima povezanim s tim brojevima.

Ako bi mu u nekom trenutku došao netko od rodbine stradalih i ako bi, pomoću DNK uzorka, došlo do identifikacije, uslijedila bi ekshumacija i mogla bi se organizirati ponovna sahrana.

U slučaju Somalijke Suhur, Pavlidisu je uspjela jedna identifikacija. Njezin stric Fathi tjednima je živio u neizvjesnosti i nije znao što se to moglo dogoditi njegovoj nećakinji.

Nakon što je grčkoj policiji prijavio njezin nestanak, on sada živi s brutalnom spoznajom da je Suhur mrtva. Sad mu je to bar jasno, kaže, i on i njegova obitelj se mogu oprostiti od Suhur.

fs/tagesschau.de

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu