Još početkom tjedna mnogi su već pisali političke oproštaje od Macronova bliskog suradnika i premijera. „Pitao sam se postoji li u ovoj zemlji još neki degolist“, pohvalio je vođa socijalista Olivier Faure svog političkog protivnika u ponedjeljak na mreži X. Lecornu je upravo – samo nekoliko sati nakon što je u Elizejskoj palači predstavio svoj kabinet – podnio ostavku. „Jedan je postojao, i upravo je dao ostavku s dostojanstvom i čašću“, napisao je Faure o premijeru s najkraćim mandatom u Petoj Republici.

Macronov posljednji adut?

Ponovno imenovanje istog čovjeka sada je osujetilo sve ambicije Socijalističke partije (PS) da napokon preuzme funkciju premijera. Otkako je Macron raspisao prijevremene parlamentarne izbore ljeta 2024., nijedna politička snaga u Narodnoj skupštini nema većinu. Ipak, savez koji se predstavio kao NFP – Novi narodni front – sastavljen od socijalista, komunista, zelenih i ljevičarskih populista iz „Nepokorene Francuske“ (La France Insoumise, LFI), ima više zastupničkih mjesta od preostala dva velika bloka – desničarskog Nacionalnog saveza (RN) Marine Le Pen i Jordana Bardelle, te predsjedničkog bloka proširenog konzervativnim republikancima (LR).

Macron je dosad uvijek birao premijere iz svojih redova. Međutim, i Michel Barnier i François Bayrou pali su u parlamentu. Je li, dakle, došlo vrijeme za kohabitaciju – suradnju predsjednika s oporbenim blokom? I dok je savez s ljevičarskim populistima unaprijed isključen, činilo se da bi dogovor sa socijalistima ipak mogao biti moguć.

Lecornuova nemoguća misija

U petak je Macron pozvao čelnike stranaka – ali ne i vođe krajnje ljevice i desnice – u Elizejsku palaču kako bi se pronašlo rješenje za političku blokadu. Već sljedećeg tjedna proračun za 2026. mora biti predan parlamentu kako bi se poštovali ustavni rokovi. Kreditne agencije i poslovni krugovi već su zabrinuti zbog visokog javnog duga i političkih previranja, jer je u pitanju stabilnost Francuske a time i Europske unije.

Napetost je posebno velika u pitanjima oko kojih je Francuska godinama duboko podijeljena – socijalna politika, dobna granica za mirovinu i proračunska disciplina. Za razliku od Njemačke, gdje su kompromisi dio političke svakodnevice, u Francuskoj ne postoji tradicija koalicijskih vlada šireg političkog spektra. Mjere štednje koje su prethodne vlade planirale za sljedeću godinu socijalistima idu predaleko, dok Macron strogo odbacuje ideju o povlačenju ili suspenziji nepopularne mirovinske reforme.

Socijalisti kao ključ

Socijalisti, čiji bi glasovi mogli odlučiti sudbinu nove vlade, sada dodatno pojačavaju pritisak na premijera. Ako Lecornu odbije „odmah i u potpunosti suspendirati“ mirovinsku reformu, parlament će ga srušiti, izjavio je u subotu ujutro glavni tajnik socijalista Pierre Jouvet za agenciju AFP.

U svom izlaganju premijer mora također obećati da više neće koristiti članak 49.3, koji omogućava usvajanje proračuna bez glasanja u parlamentu. „Ako se to ne dogodi“, rekao je Jouvet, „zastupnici će mu izglasati nepovjerenje.“

Promatrači govore o političkom plesu na rubu ponora. Lecornu ne smije potpuno uvrijediti ljevicu – ali istodobno ne smije pokazati slabost pred predsjedničkim taborom. „Naznačio je da bi mogao suspendirati mirovinsku reformu, kojom se dobna granica za odlazak u mirovinu postupno podiže sa 62 na 64 godine, ako dobije potporu ili barem toleranciju s lijeve strane“, analizira Jacob Ross iz Njemačkog društva za vanjsku politiku (DGAP) – što bi, kako dodaje stručnjak za Francusku, bio „fatalan signal“.

Le Pen osjeća svoju priliku

Još nije poznato kako će izgledati Lecornuov drugi kabinet. Pritisak na premijera i predsjednika ogroman je – i to ne samo s lijeva. Posljednjih se dana nekoliko bliskih Macronovih saveznika distanciralo od predsjednika. Bivši premijer Édouard Philippe, čija stranka Horizonti trenutačno daje nekoliko ministara, čak je pozvao Macrona da podnese ostavku. Ministar unutarnjih poslova Bruno Retailleau, koji je i čelnik republikanaca, već je najavio da neće biti dio nove vlade. I drugi ministri razmišljaju o povlačenju.

Desničarka Marine Le Penpromatra političku dramu s sigurne udaljenosti. Na 131. nacionalnom kongresu vatrogasaca u provinciji pokazuje bliskost s narodom, hvali mlade regrute i traži bolje opremanje oružanih snaga. Za vođu desničarskog Nacionalnog saveza (Rassemblement National RN) Jordana Bardellu, Macron je „izoliraniji i otuđeniji nego ikada“.

Novu vladu naziva „lošom šalom, demokratskom sramotom i poniženjem za Francuze“. Na mreži X najavljuje da će pokušati srušiti kabinet što je prije moguće. Le Pen i Bardella traže nove izbore – ili predsjednikovu ostavku.

Političko kazalište

„Večeras smatram svoju misiju završenom“, izjavio je Sébastien Lecornu u srijedu navečer pred milijunskim auditorijem u udarnom televizijskom terminu. Prema mišljenju brojnih promatrača, njegov povratak samo odgađa neizbježne izbore. Tu ulogu preuzima bez ikakvog entuzijazma. „Prihvaćam – iz osjećaja dužnosti – misiju koju mi je predsjednik povjerio“, objavio je novi premijer ubrzo nakon ponovnog imenovanja. To je, kaže, „težak, ali moguć put“.

Mnogi Francuzi više ne mogu ozbiljno shvaćati ovu političku predstavu. Povjerenje u institucije, kaže stručnjak za Francusku Ross, ozbiljno je narušeno. Ova politička iscrpljenost vidi se i u ispitivanjima: Nacionalni savez trenutačno bi osvojio oko 35 posto glasova u prvom krugu eventualnih prijevremenih parlamentarnih izbora – ostavljajući iza sebe i lijevi savez i Macronov blok.

Sve je više građana šokirano kaosom u Parizu i traži odgovornost. Prema najnovijim istraživanjima, gotovo dvije trećine Francuza sada želi Macronovu ostavku. No on to odbacuje. Navodno je u petak u Elizejskoj palači rekao čelnicima stranaka da će na dužnosti ostati do kraja mandata, do proljeća 2027. godine.