Optuženi Karadžić je oštricu svoje optužbe usmjerio na Njemačku, za koju je rekao da je tijekom cijelog dvadeset stoljeća «radila protiv Srbije i stalno rušila Jugoslaviju, za čiji opstanak su se sve vrijeme zalagali Srbi :

"Kada je poslije Prvog svjetskog rata Srbija kao sila pobjednica mogla odrediti kakva će izgledati Srbija, onda su Hrvati i Slovenci tražili da utrče u tu Srbiju, da se ujedine, a Zapad je vidio šansu da ošteti Njemačku, da joj oduzme utjecaj nad Slovenijom i Hrvatskom i odbaci tu zemlju od toplog mora, od Jadrana. Kad je Njemačka nadvladala zapadne saveznike 1941., Jugoslavija se raspala. Kad su saveznici nadvladali Treći Reich 1945., Jugoslavija je obnovljena. Kad je Njemačka nadvladala zapadne saveznike 1991., Jugoslavija se raspala, ali sada, za razliku od 1941. izvođači radova te njemačke namjere su naši saveznici iz Drugog svjetskog rata. To njemačku pobjedu čini kompletnom i definitivnom", rekao je Karadžić.

Za izbijanje rata u Bosni i Hercegovini optužio je lidere Stranke demokratske akcije (SDA), koji su i prije rata, po njegovim riječima, vodili "muslimansku ratnu politiku" protiv "kršćanske većine". Pobijao je već utvrđene činjenice i isticao da su se u Bosni i Hercegovini samo on i Srpska demokratska stranka (SDS) zalagali za mirno rješenje, a da su svi ostali htjeli rat. Čak je i svoj čuveni govor u Skupštini Bosne i Hercegovine u listopadu 1991., kad je Bošnjacima zaprijetio istrebljenjem i nestankom, pustio u sudnici kao dokaz svoje miroljubive politike.

"Na toj Skupštini sam ja držao govor, koji je najviše eksploatirani govor od strane tužilaštva Haškog tribunala i korišten kao dokaz da sam huškao na rat. To je najteže što imaju protiv mene, a taj govor je, u stvari, jedan izrazito antiratni govor", tvrdio je optuženik.

« Jedine žrtve u BiH – Srbi »

Po Karadžiću, Srbi u BiH su bili jedine žrtve i samo su se branili, čak i kad je Vojska Republike Srpske držala Sarajevo pod opsadom. Granatiranje, teror nad stanovništvom i poznati i dokazane zločini na Markalama (sarajevska tržnica, op.a.) označio je ratnim lukavstvom vlasti i Armije BiH s ciljem da se « demonizira » srpski narod.

"Ono što se zbivalo na terenu obogaćeno je posebnom vrstom zločina, to jest masovnim ubijanjem vlastitog stanovništa usred Sarajeva. Markale I i Markale II su nevjerojatni primjeri ratnog lukavstva, na koje su njegovi sudionici ponosni. To ratno lukavstvo je dovelo do kažnjavanja Srba kao ratne strane i njene vojske. Tužilaštvo nastavlja to ratno lukavstvo mojih ratnih protivnika i donosi to ovdje kako bi osudilo jednog generala na doživotni zatvor - to je bilo u vrijeme generala Stanislava Galića - a sada pokušava i mene osuditi, kao njegovog vrhovnog zapovjednika, i to za stvar koju nismo uradili."

Optuženi Karadžić će i u utorak (2.3.) nastaviti svoju uvodnu riječ, a 3. ožujka trebao bi, kako je predviđeno, početi dokazni postupak Tužilaštva. Prvi svjedoci bit će bivši zatočenici logora na Manjači i Palama. Radovan Karadžić je optužen za etničko čišćenje nesrpskog stanovništva u BiH od 1992. do 1995., višegodišnju opsadu Sarajeva, genocid u Srebrenici u srpnju 1995. i uzimanje pripadnika snaga Ujedinjenih naroda za taoce.

Autor: Dževad Sabljaković

Odg. ur.: sma/žt