Rastući interes privatnih ulagača za investiranje u male hidroelektrane izaziva posljednjih godina veliku uznemirenost hrvatskih ekoloških aktivista. Ulaganja su privučena javnim olakšicama za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, no takva državna politika otvorila je, po svemu sudeći, prostor za ugrožavanje prirodnih vodotoka – najčešće manjih rijeka, od Slavonije do Dalmacije. Kritike na račun takvog razvoja, međutim, odjekuju također ponajviše na lokalnim razinama, pri gradskim i županijskim instancama. Jedna od sredina koje su izrazito pogođene novom praksom jest ona karlovačka, u gradu ponosnom na četiri dosad razmjerno očuvane rijeke, ali i zabrinutom nad njihovom daljnjom sudbinom.

Nažalost, to se više ne odnosi na Dobru, rijeku čija je prirodna ljepota u značajnoj mjeri uništena gradnjom velike državne hidroelektrane Lešće, puštene u pogon prije šest godina. Odgovorne službe to nije odvratilo od nakane da sličnim opasnostima u perspektivi izlože Koranu, Mrežnicu i Kupu. Ovaj put riječ je o prostornim planovima koji omogućuju gradnju niza malih postrojenja za produkciju struje, no čiji bi učinak bio kumulativan i u konačnici ništa manje fatalan od onoga koji uzrokuju velike brane. Neki već poduzeti zahvati zbog toga su predmetom intezivnog sudskog i političkog otpora aktivista, kako nam je istaknuto i u Zelenoj akciji, najvećoj nevladinoj ekološkoj organizaciji u Hrvatskoj.

Niska razina kompetentnosti

„Zelena akcija je vodila kampanju protiv gradnje HE Lešće, upozoravajući na probleme koji se danas sve jasnije osjećaju“, rekao nam je Toni Vidan, voditelj energetskog programa u ovoj udruzi. On smatra da bi neophodno bilo izraditi detaljnu analizu negativnih efekata i, posljedično, prave cijene energije iz te elektrane. „Vjerujemo da bi to pokazalo razinu kompetentnosti koja stoji iza planiranja novih elektrana. Što se pak tiče aktualnih problema na četiri karlovačke rijeke izuzetne biološke i krajobrazne vrijednosti, u stalnoj smo suradnji s Ekološkim društvom Pan kojem dajemo punu podršku. U svakoj uređenoj zemlji te rijeke bi bile zaštićena područja, uz upravljanje s najvećom mogućom brigom“, zaključuje Vidan.

Lokalna ekološka udruga Pan iz Karlovca vodi sudske postupke za postojeće hidroelektrane Primišlje i Barilović, a posebnu pozornost javnosti skreće na izmjene prostornog plana koje bi uskoro trebale doći na izglasavanje u skupštini Karlovačke županije. „Pokazali smo da bi bilo istinski ludo kad bi se prihvatile te izmjene, nakon uvida u procjenu utjecaja na okoliš“, rekao je za DW Denis Frančišković iz Pana. Ovaj aktivist objasnio nam je da je problematična situacija nastala u toku pristupanja Hrvatske članstvu u Europskoj uniji, dok su se tek usklađivale ključne regulacije u dotičnom sektoru. No saznali smo i da slične prijetnje vise nad brojnim drugim manjim rijekama u RH: Orljavi, Krčiću, Bednji, Krupi itd.

Brzi povrat ulaganja

Štoviše, zastrašujuće proporcije opisanog trenda nadvijaju se nad čitavim prostorom crnomorskog i jadranskog sliva s državama od Rumunjske i Bugarske do Hrvatske, koje su kasnije primljene u EU. S otvaranjem i liberalizacijom tržišta za proizvodnju energije, riječni vodotoci na čitavome tom području, uključujući i zemlje između njih – Srbiju, Bosnu i Hercegovinu, Makedoniju, Albaniju, Crnu Goru – dospjeli su na žestok udar. To je privuklo i pažnju međunarodnih organizacija kao što su Euronatur i RiverWatch koje su se udružile s lokalnim udrugama na Balkanu u kampanji Save the blue heart o Europe (Sačuvajmo plavo srce Europe) te javnosti predstavile zastrašujuće opasnosti koje prijete tamošnjoj prirodi.

Pokazalo se da je na čitavome tom području s veoma očuvanim vodnim resursima predviđena gradnja do 2700 uglavnom manjih hidroelektrana. Ta ulaganja privlače privatne poduzetnike jer se investicija brzo isplaćuje, dok vlasti iskazuju kroničnu paraliziranost u eventualnim javnim projektima iste vrste, što uzrokuje dubiozne studije utjecaja za poslove na dereguliranom tržištu. „Građani plaćaju razliku za povlaštenu cijenu struje iz obnovljivih izvora, a lokalne zajednice pasivno promatraju. Primjerice, grad Ozalj od naknade za privatnu HE Ilovac – s krajnje štetnim ekološkim efektima - dobiva naknadu od niti 70 tisuća kuna godišnje, dok Pleternica s četiri puta manjim javnim pogonom uprihođuje 700 tisuća“, rekao je Frančišković.