Na početku je to izgledalo kao priča o uspjehu iz nove Južnoafričke Republike. Unuk Nobelovca Nelsona Mandele, junaka borbe protiv rasne diskriminacije i nećak predsjednika Jacoba Zume s rudnikom zlata su zarađivali milijarde. Zondwa Gaddafi Mandela, 25 godina, i Khulbuse Zuma, 37 godina, osnovali su Aurora Empowerment Systems. Državne vlasti su im išle na ruku, investitori su se sami nudili.

Rast podzemnih voda

Ali, san o uspjehu kratko je trajao. Poduzeće je doživjelo gospodarsku propast. Najmanje godinu i pol dana mladim poduzetnicima je voda doslovce do grla – jer je nalazište poplavljeno, a prijeti opasnost i da se voda izlije, što bi imalo katastrofalne posljedice. „Razina vode raste i raste, pumpe su se jedna za drugom kvarile. Najprije broj 12, onda deset, četiri, tri. Sad su odlučili spasiti postrojenje za pumpanje vode koje je u dubini od 800 metara, jer bi svakoga dana moglo biti preplavljeno. Trenutno se ovdje uopće više ne pumpa voda.“

Horacio Mimbiri je šef baterije crpki u jednom od dva rudnika zlata koji pripadaju poduzeću Aurora. Rudnike ugrožava brzi rast razine vode koja je otrovna mješavina kiseline, teških metala i možda radioaktivnih tvari.

Radnici nemaju za školarinu

Aurora već odavno ne plaća svoje radnike.To se poduzeće uzalud trudilo oko dobivanja novih kredita, u SAD-u, Njemačkoj, na kraju u Kini. Stečajni upravitelji su vjerovali u mlade poduzetnike, do posljednjeg trenutka su vjerovali da će imena Mandela i Zuma pomoći da se stvar dobro riješi. Ali, prije nekoliko dana proglašena je ipak likvidacija tvrtke Aurora. „U trećem oknu još radi 17 ljudi od nekadašnjih 5.000. Već godinu dana nismo dobili redovitu plaću, nego nekad pet nekad deset posto. Ja imam četvero djece i ne znam kako platiti pristojbe za školu. Upravo sam dobio poruku da će moj sin biti izbačen iz škole ako ne platim zaostatke od 1.550 randa, to je 160 eura.“

Za Horacia Mimbirija, koji je u rudniku radio 28 godina, u dobrim i lošim vremenima, ima malo nade. Jedan od predradnika je nedavno iz očaja počinio samoubojstvo jer nije mogao platiti školarinu za svoju djecu. Rudnik je propao, policija i teško naoružani zaštitari čuvaju područje rudnika. Proteklih mjeseci su ukradene tone materijala i opreme, možda i zlata. Sve nade su bile uperene prema kineskom državnom holdingu Shandong Gold, koji je navodno htio investirati 70 milijuna eura. Ali, nakon što su njegovi predstavnici posjetili rudnik u svibnju, više se nisu javili.

Južnoafrički „Černobil“

U međuvremenu voda iz rudnika ugrožava stotine tisuća ljudi u Johannesburgu i oko njega. U drugim napuštenim rudnicima na zapadu voda se već izlijeva, ostaje crvenkast mulj, mrtve ribe i krave, bolesne divlje životinje i bolesni ljudi. Zaštitari okoliša kao Mariette Lieffering već odavno upozoravaju na opasnost: „Propala tvrtka Aurora ne može više pumpati vodu. Bilo bi nerealno očekivati da se voda neće izliti iz okna. Morat ćemo, dakle, pumpati i pročišćavati otrovnu vodu – stotinama godina.“

Zondwa Mandela se, unatoč svom poznatom imenu, nedavno morao očitovati u parlamentu. Sad više nema što reći i potpuno je nejasno odakle bi trebao doći novac za skupe pumpe i za sveobuhvatan koncept sanacije ostataka otrovnog mulja. Još prije nekoliko mjeseci je jedna radna skupina ministarstva za rudarstvo preuzela zadaću da nabavi novac. Od tada se niti od te skupine nije ništa čulo. Stručnjak za podzemne vode i rudnike Anthony Turton vrlo je pesimističan: „To je naš Černobil koji smo sami skrivili, s jedinom razlikom što je to polagani Černobil. Mi vidimo da on dolazi i možemo nešto poduzeti. Iduća poplava će biti početkom 2012. godine. Vrijeme nam istječe.“

Autor: Claus Stäcker / Anto Janković
Odg. urednik: A. Šubić