1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Kategorizacija Facebooka ili tko su ti koji se tamo prezentiraju

6. siječnja 2010

"Hoćeš li biti moja prijateljica? Ako hoćeš, zaokruži DA" - stajalo je nekada na papirićima koji su kružili razredom. To isto se danas odvija putem Facebooka. No, tko su ti koji se uključuju u ovu društvenu mrežu?

Logo Facebooka
Facebook kao nadomjestak za stvarna druženja?

Svatko tko se prijavi na Facebooku u neku ruku želi skrenuti pozornost na sebe. Netko više, netko manje. Za prijavu u tu društvenu mrežu obično su dovoljni ime i prezime te adresa za elektroničku poštu. Pa čak ni ime ne mora biti pravo, a i adresa se može sastojati od proizvoljnih pojmova, bez odavanja pravog identiteta. Unatoč tome, postoji mnogo članova (nazovimo ih perfekcionistima) koji detaljno ispisuju sve tražene podatke kod prijave na Facebooku: od datuma rođenja i mjesta stanovanja preko telefonskog broja i političkih stajališta pa sve do osobnog opisa i tajnih sklonosti. Oni potom isto tako velikodušno s drugim članovima mreže dijele i doživljaje s privatnih putovanja, pokazuju im fotografije s mora, otvoreno priopćavaju koja im se filmska zvijezda sviđa, koje internetske stranice redovito posjećuju, na kojem su koncertu bili...

"Šutljivac"

"Šutljivci" bi vrlo rado pripadali nekoj grupi, a ne znaju kakoFoto: PA/dpa

Temeljno načelo Facebooka je participacija iliti sudjelovanje. No, neki od korisnika to očigledno još nisu shvatili. Oni su ispisali svoje osnovne podatke, ali nisu postavili svoju fotografiju. Oni imaju prijatelje, ali im ništa ne priopćavaju. Riječ je o svojevrsnim šutljivim promatračima koji ništa ne žele propustiti, ali ništa ne žele ni pridonijeti razmjeni informacija. Možda se nečega boje? Ili je pak u pitanju sindrom "školskog dvorišta": oni jednostavno nemaju što ispričati, ali bi vrlo rado željeli biti dio određene 'škvadre', no njihov je glavni problem to što su krajnje nesigurni i povučeni. Pa ipak, ako se u obzir uzmu raznorazne bedastoće koje završe u mreži, možda je to na kraju i najbolje rješenje.

"Bivši drug iz školske klupe"

Traže se i "drugovi iz školske klupe"Foto: picture-alliance/dpa

"Bilo je to davno" - tako bi se mogla nazvati kategorija korisnika koji putem modernih sredstava komunikacije traže izgubljene prijatelje i poznanike. Uglavnom je riječ o potrazi za onima s kojima se prije puno, puno godina dijelila školska klupa. No, što se događa ako je ta potraga na kraju bila uspješna? U najvećem broju slučajeva razmijene se dvije, tri poruke i to je bilo to. Radi se o neobvezujućem kontaktu u stilu: "Radujem se novoj kutnoj garnituri u svom novom stanu." A da su se susreli na proslavi godišnjice mature, vjerojatno ne bi razmijenili skoro ni riječi.

"Bivša cura/bivši dečko"

Ranije im se pokušavalo ući u trag putem Googlea, a danas ih se jednostavno špijunira u Facebooku. Kategorija "Bivši partner" pripada u one neugodnije. Htjeli ili ne, redovito doznajemo gdje je naš bivši proveo zadnji odmor, u kojem gradu sada živi, je li napokon u novoj vezi, na kojem je tulumu bio. Bivši dečko, odnosno bivša cura odjednom iskrsnu na fotografijama u virtualnom krugu prijatelja i nekako su stalno tu negdje, mada bi u stvari već odavno trebali biti samo sjenka iz prošlosti. Jedino što još pomaže je njihovo udaljavanje s popisa kontakata. I zajedno s njima izbrisati i imena svih njihovih prijatelja.

Na narednoj stranici: "Nadređeni"

"Nadređeni"

To je u stvari jedini profesionalni korisnik Facebooka. On vrlo rado koristi društvenu mrežu kao neslužbenu poslovnu platformu. Možda je u nekom priručniku pročitao da će se ubuduće skoro svi poslovni kontakti ionako odvijati putem interneta. Taj nadređeni u svom profilu ne odaje ništa privatnog, ali na upadljivo ležeran način redovito izvještava što ima novog u tvrtki. On i u Facebooku ostaje pravi poslovni čovjek, pa i ondje nazire mogućnost za zaradu i za podsjećanje suradnika na posao - čak i u njihovo slobodno vrijeme.

Neki šefovi koriste Facebook kao "radnu platformu"Foto: picture alliance/chromorange

"Roditelji"

Oni u stvari ne znaju što je to Facebook. Ili to jednostavno ne žele znati. Oni smatraju skandaloznim što sve današnja mladež o svom privatnom životu odaje u internetu. Toga nekad nije bilo, u osamdesetima, kada smo još razmjenjivali pisamca sa simpatijama i otračavali svaku curu koja je imala više od dva dečka mjesečno. A danas? Današnjoj djeci (gotovo) ništa nije neugodno, a mnoge pikantne scene čak su i fotografski dokumentirane u mreži. Zbog takvog odnosa prema multimedijalnim novitetima roditelji obično nemaju veze s Facebookom. A oni koji imaju, uglavnom se prijavljuju kako bi vidjeli što se to tamo događa. Ili kako bi se barem putem mreže sprijateljili s vlastitom djecom.

"Član obitelji"

Stariji su često sumnjičavi što se tiče FacebookaFoto: picture-alliance/ dpa/dpaweb

Mogli biste jednostavno nazvati telefonom i pitati ga/ju kako je. Ali, ionako već odavno znate da sestrična planira odmor u Španjolskoj, da je bratić kupio novi automobil i kako je protekla maturalna zabava njegovog mlađeg brata - naravno, sve to je popraćeno prigodnim fotografijama. To jednostavno znači: ostati u kontaktu, bez stvarnog kontakta.

"Pravi prijatelj"

U kategoriju "Pravi prijatelj" pripada onaj koga se već odavno poznaje. No, ako jedno prijateljstvo postoji već godinama i još uvijek se održava, onda je Facebook u stvari nepotreban. Unatoč tome, samo je po sebi razumljivo da se i takve prijatelje uvrštava na popis u mreži. Ono što se tim putem doznaje ionako je banalno i površno, tako da se već kod idućeg susreta na kavi zaboravilo ili se samo komentira riječima: "To si ionako već napisao na Facebooku."

Autorica: Elena Singer/Andrea Jung-Grimm

Odg. urednik: Anto Janković

Preskoči sljedeće područje Više o ovoj temi