Prije samo nekoliko mjeseci život u Kijevu, koji je bio razmjerno miran, znatno se razlikovao od života u blizini prve crte bojišta. Danas ruski napadi prisiljavaju stanovnike ukrajinske prijestolnice da noći provode u skloništima.

Svakoga jutra moraju provjeriti jesu li im domovi još ondje gdje su ih ostavili i jesu li njihovi najmiliji još živi. Svakodnevni život u Kijevu dramatično se promijenio.

Gdje ljudi pronalaze zaklon od napada

Oko 22 sata postaje kijevskog metroa pretvaraju se u goleme improvizirane spavaonice. Ljudi razastiru madrace i postavljaju sklopive krevete. Djeca se privijaju uz odrasle, a kućni ljubimci uz svoje vlasnike ili pronalaze mjesto među nepoznatim ljudima između hladnih zidova.

Prizori podsjećaju na Drugi svjetski rat, kada je londonska podzemna željeznica imala sličnu ulogu za stanovnike grada. Masovnim zračnim napadima na britanske gradove nacistička Njemačka nastojala je slomiti otpor stanovništva. Tisuće Londončana tada su utočište tražile u postajama podzemne željeznice.

Ni u Kijevu, gradu s četiri milijuna stanovnika, nema dovoljno skloništa. Metro je jedno od rijetkih mjesta na kojima ljudi mogu pronaći zaštitu od ruskih napada.

Ipak, kada toliko ljudi mora satima boraviti pod zemljom, napetosti rastu. Izbijaju svađe oko mjesta za sjedenje, a neki postavljaju šatore kako bi osigurali barem malo privatnosti.

„Živi smo, opet smo imali sreće“, kaže Halina, čvrsto grleći svog petogodišnjeg sina Romana. Gotovo svake večeri vodi ga do najbliže postaje metroa, čak i kada se ne oglasi sirena za zračnu uzbunu. Njezin stan nalazi se u četvrti Lukjanivka, koju Rusija već gotovo pet godina sustavno pretvara u ruševine.

Dok sirene neprestano zavijaju, upozorenje glasi: „Potražite zaklon!“ No kamo otići ako u blizini nema skloništa? Za mnoge stanovnike Kijeva jedina je mogućnost hodnik bez prozora u vlastitom stanu.

Kako djeca postaju žrtve ruskih dronova

Četrnaestogodišnji Danijel Umanski u rujnu je bio u svojoj sobi i pisao domaću zadaću kada je ruski dron pogodio stambenu zgradu u središnjoj gradskoj četvrti Pečersk. Dječak nije imao izgleda.

Jedan se susjed u trenutku udara slučajno zatekao u hodniku sa svojom kćeri.

„Kasnili smo i trebali smo krenuti mnogo ranije. Upravo nam je to spasilo život. Za Danijelovu smrt doznao sam od susjeda. To je tragedija“, kaže Vlad.

„Tim bolesnim čudovištima svejedno je koga ubijaju“, ogorčeno dodaje. Ispred oštećene stambene zgrade posađeno je cvijeće u spomen na Danijela.

U Kijevu su na udaru čak i mjesta na kojima se okupljaju djeca. Početkom listopada ruski je dron pogodio školsku zgradu na jugozapadu grada. Srećom, učenici i nastavnici već su bili u skloništu. Budući da bojeva glava drona nije eksplodirala, ovaj put nije bilo ozlijeđenih.

„Nastavu smo mogli održavati uživo jer imamo veliko sklonište za više od 500 učenika. U njemu ima dovoljno mjesta za sve, pa su učenici od prvog do devetog razreda mogli dolaziti u školu“, kaže ravnateljica Valentina Čorna za DW.

Hoće li se nastava održavati uživo ne ovisi samo o odluci roditelja i školske uprave, nego i o dostupnosti skloništa te o tome koliko dugo traje zračna uzbuna.

Opasnost vreba kod kuće, na putu do škole i u školi

Ako se ujutro oglasi sirena za zračnu uzbunu, a dijete je još kod kuće, toga dana više ne može doći na nastavu.

„To je golemo opterećenje za roditelje. Moraju ići na posao, a dijete ostaje samo kod kuće“, kaže novinarka iz kijevskog dopisništva DW-a, čija kći pohađa školu u gradu.

„I put do škole opasan je jer se uzbuna može oglasiti u svakom trenutku. Moja kći ide u školu nedaleko od tvornice zrakoplova Antonov. Jednog mi je dana napisala: ‘Ne možeš zamisliti kolika je to eksplozija bila! Bili smo vani s prijateljima kada je odjeknula detonacija. Ne znam je li nešto oboreno ili je nešto pogodilo cilj.’ Takve stvari užasavaju djecu. No čak i kada moja kći ostane kod kuće, bojim se da bi projektil ili dron mogli pogoditi našu zgradu“, kaže ona.

Njezina je obitelj to već doživjela. Početkom rujna ruski je dron pogodio njihovu stambenu zgradu. Stan nije oštećen, a njihova je kći toga jutra bila u školi. To pokazuje koliko opstanak ljudi i njihovih najbližih ovisi o pukoj sreći. Kada se oglasi uzbuna, nitko ne zna tko će ovoga puta stradati.

Nastava se također više puta prekida zbog zračnih napada. Djeca moraju napustiti učionice i potražiti zaklon. Ako škola nema sklonište, jedina je mogućnost nastava na daljinu.

U takvim uvjetima potpuno online obrazovanje teško je provedivo. Neke se obitelji već sele u druge gradove ili sela kako bi njihova djeca ondje mogla redovito pohađati školu.

Rusija cilja kijevske mostove

Zaštitne mreže protiv dronova i sustavi protuzračne obrane danas su uobičajen prizor na kijevskim mostovima. Oni sve više nalikuju prometnicama u područjima Kramatorska ili Hersona, u neposrednoj blizini bojišta.

Nedavno su ruske snage počele napadati mostove preko Dnjepra. To predstavlja poseban problem za brojne građane koji svakodnevno prelaze rijeku na putu do posla.

Obično jutro, odlazak na posao ili kratko zaustavljanje na benzinskoj postaji, svaki trenutak može biti posljednji jer nitko ne zna gdje će pasti sljedeći ruski dron ili raketa.

Ljudi u načinu preživljavanja

Krajem rujna u Kijevu su ponovno zabilježeni iznenadni nestanci električne energije. Prvi put nakon dugo vremena ruski je napad paralizirao čak i metro. Usred svih tih potresa vlasti pokušavaju održati normalan život u gradu.

Policijski sat skraćen je i sada traje od 1 do 5 sati ujutro. Pojedinim ustanovama dopušten je rad tijekom žute razine uzbune, pod uvjetom da ne postoji neposredna prijetnja od raketnog ili dronskog napada.

Medicinske ustanove opremljene su generatorima, a planirani zahvati odgađaju se samo u iznimnim okolnostima, osobito tijekom crvene razine uzbune. Crvena uzbuna označava najveći stupanj opasnosti od balističkih i krstarećih projektila te masovnih kombiniranih napada. Kada se oglasi, građani moraju odmah potražiti zaklon.

Kijev sve više nalikuje gradu na prvoj crti bojišta. S obzirom na to da su na meti i skladišta, supermarketi se suočavaju s nestašicama. Takvi problemi u opskrbi nisu zabilježeni od prvih mjeseci rata 2022. godine.

S obzirom na napade na energetsku infrastrukturu, neizvjesno je i koliko će pouzdano grad moći opskrbljivati stanovnike grijanjem, električnom energijom i vodom. Kijevski gradonačelnik Vitalij Kličko čak je pozvao građane da napuste prijestolnicu.

Ove su godine ruski napadi postali još smrtonosniji. Prema podacima vojne uprave grada Kijeva, u prvih osam mjeseci godine poginulo je 140 ljudi. U srpnju su smrtno stradale 54 osobe, a u rujnu 32 civila.

Tijekom cijele prošle godine poginula su 172 stanovnika Kijeva. Ako se taj trend nastavi, 2026. bi mogla postati najkrvavija godina za ukrajinsku prijestolnicu od početka ruske invazije.

Ipak, unatoč svim pokušajima da se život u Kijevu učini neodrživim, više od 70 posto stanovnika spremno je podnositi rat koliko god bude potrebno, pokazuju podaci Kijevskog međunarodnog instituta za sociologiju (KIIS).

Nakon noći bez granatiranja i ljudskih žrtava ljudi odahnu i kažu sami sebi: „Danas smo opet imali sreće.“