Sportaši u Kini očito ovise o blagonaklonosti Komunističke partije, pogotovo ako se žele i u budućnosti baviti svojim sportom. To ne vrijedi samo za strance u Kini, već i za kineske državljane, kako proteklih dana pokazuje slučaj Peng Shuai.

Ova tenisačica, pobjednica Wimbledona u parovima 2013., u studenom 2021. je na kineskoj društvenoj mreži Weibo objavila jedan post u kojem je tadašnjeg kineskog vicepremijera optužila za seksualno zlostavljanje.

Nakon toga je tenisačica praktički nestala iz javnosti. Njezina poruka na društvenoj mreži je izbrisana nakon samo 20 minuta. Od tada se pojavila samo jednom, u okviru kratkog video-razgovora s predsjednikom Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO) Thomasom Bachom, do kojeg je došlo nakon pojačanog međunarodnog pritiska. I od tada opet nije viđena u javnosti.

Teška suradnja s Kinom

U Kini napadi ne državne dužnosnike ne ostaju bez posljedica. Stranci se mogu suočiti s komplikacijama i za puno manje „eksplozivne” izjave. U Kini se nerado čuju izjave o određenim temama (na primjer Hong Kong, Tajvan, Tibet, Dalaj Lama, Ujguri, studentski prosvjedi 1989.) – i za njih se brzo kažnjava.

Već prije dvije godine se Alexander Jobst, do prije nekoliko mjeseci član Uprave bundesligaša Schalkea 04 i šef marketinga, požalio u razgovoru za DW: „Suradnja je često puna izazova, pa i zbog kulturnih razlika.” Posljednjih je godina ton u međusobnim odnosima postao još oštriji: „Mora se djelovati uz iznimnu senzibilnost. U našim ugovorima mi vrlo pozorno vodimo računa o određenim točkama koje se tiču slobode mišljenja.”

(Ne)sloboda mišljenja

Oni koji nepažljivo iznesu svoje mišljenje, vrlo brzo završi u „zaleđu" – kako su na vlastitoj koži morali iskusiti i košarkaši američke profesionalne lige NBA. Menadžer Houston Rocketsa se 2019. na Twitteru solidarizirao sa studentima iz Hong Konga koji su tada prosvjedovali. Kineske tvrtke su nakon toga okončale suradnju s Rocketsima, otkazani su sponzorski ugovori, baš kao i ranije dogovoreni TV-prijenosi.

Reakcije na neželjene izjave jednog bivšeg njemačkog nogometnog reprezentativca su dobile gotovo groteskne razmjere. Mesut Özil, svjetski prvak iz 2014., u prosincu 2019. je kritizirao odnos Pekinga prema muslimanskoj ujgurskoj manjini na zapadu te zemlje. Nakon toga je figura "Özil" jednostavno izbrisana iz kineske verzije jedne nogometne simulacije.

Moral…

Wolfgang Holzhäuser, bivši šef njemačkog prvoligaša Bayera 04 iz Leverkusena, ranije je i sam pregovarao o partnerskim odnosima s Kinezima. On je 2019. za DW rekao: „Naravno da ste uvijek dužni poštivati i etičko-moralne aspekte. Ali oni ponekad mogu završiti u drugom planu, pogotovo onda kada je ona strana koja vodi računa o kapitału uvjerena da je angažman itekako dobra stvar.”

A kada "moral završi u drugom planu”, onda je put do Kine – slobodan. Donedavni predsjednik Hamburškog svjetskog gospodarskog instituta (HWWI) Henning Vöpel ovako je to objasnio prošle godine u razgovoru za DW: "Kina je tržište s 1,4 milijarde ljudi, Kina bilježi vrlo snažan gospodarski rast, kineski geopolitički utjecaj je sve snažniji, naravno da je to važna zemlja.” I naravno da se na tako velikom tržištu može zaraditi jako puno novca s prodajom šalova, dresova i drugih navijačkih artikala.

A s druge strane su očekivanja Pekinga od suradnje sa zapadnjačkim klubovima itekako temelj za takozvanu win-win situaciju, smatra Vöpel: "Kina se želi prezentirati i u segmentu takozvanog Soft-Powera. I tu je sport vrlo dobra platforma.” A to funkcionira onako dugo koliko su poslovni partneri spremni odustati od izjašnjavanja po pitanju određenih tema.

Poželjan partner

Isto tako dobra platforma je i Međunarodni olimpijski odbor (MOO). Peking će tako već po drugi put u posljednjih 14 godina biti domaćin Olimpijskih igara. Nakon Ljetne olimpijade 2008., na redu je i Zimska – 2022. Za MOO su u stvari zemlje u kojima demokratske temeljne vrijednosti i nisu baš tako važne poželjni partneri.

Proteklih godina su učestali otkazi koje je MOO dobio po pitanju raspisivanja „natječaja" za pravo domaćinstva na Olimpijskim igrama. U zapadnim državama ljudi često ne žele da ih se „gnjavi" tim skupim cirkusom klike sportskih dužnosnika koji štetno djeluje na okoliš. I onda su tu autokratski domaćini itekako dobrodošli.

(Samo)poniženje…

Ali danak kineskoj osjetljivosti ne plaćaju samo sportaši i njihovi sportski savezi. Proizvođač automobila Daimler je na primjer 2018. u jednoj reklamnoj kampanji citirao Dalaj Lamu. A kad se radi o Dalaj Lami, onda „crveni carevi” u Pekingu reagiraju posebno osjetljivo. Državno vodstvo je nakon toga njemačkog proizvođača automobila javno žigosalo.

Peking je od Nijemaca zahtijevao „samokritiku” i – pokornost. I Daimler se, u strahu od pada prometa i „rupa” u poslovnoj bilanci, u prenesenom značenju bacio u prašinu, ponizio se i na koncu su mu se kineski autokrati ipak smilovali…

Novac je važan

Je li Peking od Peng Shuai zatražio nešto slično ili ne, je li ona napravila nešto slično kao Daimler ili ne – to nitko ne zna. Ženska teniska asocijacija (WTA) je u međuvremenu reagirala – i otkazala sve turnire u Narodnoj Republici. To je vrlo zanimljivo jer, kako piše list Generalanzeiger Bonn, WTA je s kineskim partnerima sklopio ugovor po kojem bi Ženskoj teniskoj asocijaciji u idućih deset godina trebalo pripasti milijarda dolara. Po navodima novinske agencije Reuters, samo ugovor sa streaming-platformom iQiyi ima volumen od 120 milijuna dolara.

No, za razliku od WTA, i Muška teniska asocijacija ATP i krovno udruženje ITF za sada ne odustaju od Kine kao lokacije na kojoj se održavaju njihovi turniri. Dakle, može se i odreći novca kada netko djeluje po savjesti. Kod tenisača to sve očito vide drugačije. Njihov savez (ATP) je priopćio da „sport može imati pozitivan utjecaj na društvo". A to znači da se turnire mora igrati jer „nam oni garantiraju globalnu vidljivost i nude šansu da na nešto utječemo”.

Drugoplasirani igrač svijeta, Rus Daniil Medvedev, kaže: "U brojnim zemljama postoje problemi, i mi svejedno igramo teniske turnire u većini tih zemalja.” Ili drugim riječima, da na ovom mjestu parafraziramo jednu misao Bertolta Brechta – najprije milijuni, pa onda moral.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu