Formalno je povod posjeti ruskog predsjednika Vladimira Putina ovoga tjedna (19. i 20. svibnja) Kini i sastanak s Xijem Jinpingom obilježavanja 25. godišnjice rusko-kineskog Sporazuma o dobrosusjedstvu, prijateljstvu i suradnji iz 2001. godine.

Međutim, tajming ovog putovanja – samo nekoliko dana nakon državnog posjeta američkog predsjednika Donalda Trumpa Pekingu – vrijedan je pažnje i ističe utjecajnu poziciju Kine u geopolitičkom okruženju koje je sve više podijeljeno i obilježeno rivalstvom velikih sila.

Kina između Istoka i Zapada

Očekuje se da će teme razgovora uključivati bilateralna gospodarska i trgovinska pitanja, kao i rasprave o međunarodnim i regionalnim poslovima.

Zbog izolacije Moskve od Zapada uslijed invazije na Ukrajinu, Kina je postala uvjerljivo najveći trgovinski partner Rusije, isporučujući više od trećine njezina uvoza i kupujući više od četvrtine ruskog izvoza.

Ipak, partnerstvo navodno ima i vojnu dimenziju. Istraga Reutersa iz srpnja 2025. godine navodi da su kineske kompanije navodno koristile „paravanske" tvrtke za isporuku motora za dronove ruskim proizvođačima oružja, deklarirajući ih kao industrijsku opremu za hlađenje. Peking to demantira.

Uoči summita, Klaus Song iz Instituta Mercator za kineske studije (MERICS) u Njemačkoj izjavio je za DW da je trenutačni geopolitički krajolik postavio Peking u vrlo povoljan položaj. I Sjedinjenim Američkim Državama i Rusiji trenutačno je potrebna Kina, premda na suprotne načine: Washington traži strateškog sugovornika, dok Moskva želi partnera s preklapajućim geopolitičkim i energetskim interesima.

Peking, međutim, nema potrebu birati između balansiranja odnosa sa SAD-om i distanciranja od napetosti između Rusije i Zapada, dodao je Song.

Što Putin želi od Xija?

Trump je srdačno primljen kod Xija i napustio je Peking pun optimizma. Putinov posjet dijelom bi mogao imati za cilj traženje uvjeravanja da bilo kakav napredak u kinesko-američkim odnosima neće ići na štetu Moskve.

Za Putina je neposredni prioritet potvrditi svoje bliske veze s Xijem i procijeniti trenutačno razmišljanje Pekinga. Dugoročnije pitanje, sugerira Song, jest tko bi mogao djelovati kao vjerodostojan posrednik ako bi Rusija tražila kraj rata u Ukrajini.

Nedavni signali – uključujući skromniju paradu povodom Dana pobjede i kontinuirane ukrajinske napade na rusku naftnu infrastrukturu – upućuju na to da Moskva možda osjeća zamor od rata. Putin je čak sugerirao da bi se sukob mogao približavati kraju.

Od početka ruske invazije na Ukrajinu u veljači 2022. Putin se često sastajao s Xijem. Za Peking ovaj odnos ostaje strateški prioritet, primijetio je Song – iako je ravnoteža moći asimetrična, jer se Rusija sada mnogo više oslanja na Kinu nego obrnuto. Ding Shufan, profesor studija Istočne Azije na tajvanskom Nacionalnom sveučilištu Chengchi, kaže da to uključuje nastavak kineskog uvoza ruskih energenata, kao i pristup robi dvojne namjene i opskrbnim lancima.

Što želi Peking - i što može dobiti od Moskve

„Kina ne želi rat. To nije u dugoročnom interesu Kine“, rekao je Song za DW. Stoga je malo vjerojatno da će Kina vršiti velik utjecaj u trenutačnim ratnim zonama. „Možda nije u interesu Kine da se rat u Ukrajini nastavi“, dodao je, „ali bi veći rizik za Kinu bio kolaps režima u Moskvi.“ Peking bi pad režima u Iranu i Rusiji smatrao negativnim ishodom.

Song tvrdi da bi oslabljena ili nestabilna Rusija predstavljala neposredne strateške rizike za Peking. Dvije zemlje dijele dugu granicu, a Moskva ostaje važan strateški partner Kini. To znači da Peking vjerojatno ne želi da Rusija previše uvjerljivo izgubi, čak i dok izbjegava izravniju ulogu u ratu.

Kina je također pogođena napetostima oko Hormuškog tjesnaca i prekidima u opskrbi naftom. S obzirom na domaće izazove, poput industrijske hiperprodukcije, Kina ne može lako izvoziti svoju robu ako su ključne regije poremećene sukobom.

Analitičari kažu da bi previranja na Bliskom istoku mogla učiniti rusku energiju privlačnijom za Peking. Rusija je činila gotovo 18 posto kineskog uvoza nafte u 2025. godini, u usporedbi s oko 13 posto iz Irana i približno 42 posto iz drugih zaljevskih zemalja.

Zapadne sankcije prisilile su Moskvu da preusmjeri izvoz prema istoku, dok američko-izraelski rat protiv Irana nastavlja izazivati zabrinutost oko pomorskog prometa kroz Hormuški tjesnac. Rusiji je potrebno kinesko tržište, dok Kina može osigurati rusku energiju uz popust.

Rusija za Kinu važnija od EU

„Kina i Rusija su kao par u istom krevetu s različitim snovima“, rekao je Song, opisujući njihove interese kao usklađene, ali ne i identične. Za Kinu je jedan od ključnih ciljeva osiguravanje pouzdanije i održivije opskrbe energijom – bez prevelike ovisnosti o ruskoj nafti, što bi Moskvi dalo prednost.

Moguće je potpisivanje sporazuma, ali stručnjak upozorava da su za zemlje poput Kine i Rusije takvi dogovori često početak, a ne kraj procesa.

„Ne postoji nešto poput ‘partnerstva bez ograničenja’“, rekao je Song, osvrćući se na raniju retoriku o kinesko-ruskim odnosima. Kada su se Putin i Xi sastali u Pekingu početkom 2022., neposredno prije nego što je Rusija napala Ukrajinu, proglasili su da „prijateljstvo dviju država nema granica“. Međutim, kineski dužnosnici od tada su ublažavali tu izjavu, a Fu Cong, tadašnji kineski veleposlanik pri EU-u, opisao je tu frazu kao „ništa drugo nego retoriku“.

Ipak, to ne znači da Peking i Moskva nisu usklađeni. „Ako Kina važe svoje opcije između Europe i Rusije, Rusija i dalje ima više za ponuditi“, smatra je Song.