Simo Dubajić (86), koji je u Hrvatskoj optužen da je poslije Drugog svjetskog rata kao partizanski časnik bio odgovoran za ubojstvo nekoliko tisuća ratnih zarobljenika i civila, umro je nedavno u Beogradu. Glasnogovornica Ministarstva unutarnjih poslova Suzana Vasiljević rekla je za beogradsku novinsku agenciju Betu, da je Dubajić umro prirodnom smrću.

Aktivan i u srpskoj pobuni 1990.

Hrvatsko državno tužiteljstvo u ožujku je protiv njega pokrenulo istragu i raspisalo međunarodnu tjeralicu, što je prvi slučaj pokretanja istrage za zločine koje su nakon Drugog svjetskog rata na području bivše Jugoslavije počinili pripadnici partizanskih jedinica. Tužiteljstvo je Dubajića teretilo da je od svibnja do srpnja 1945. godine na Kočevskom rogu u Sloveniji organizirao pogubljenje oko 13.000 ratnih zarobljenika, uglavnom pripadnika kvislinških formacija iz Hrvatske i Slovenije. Dubajić je 1990. godine u jednom intervjuu beogradskim medijima priznao da je 1945. godine sudjelovao u likvidacijama nekoliko tisuća ratnih zarobljenika.

Protiv Dubajića je u Hrvatskoj još 1993. godine podignuta optužnica za terorizam. Optužen je da je 1990. godine okupio skupinu koja je postavila barikade na cesti Obrovac-Gračac i organizirala oružane straže koje su otvarale vatru na civile.

"Nemate razloga... biti spori u čišćenju"

Tematika masovnih pogubljenja "domaćih izdajnika" neposredno po završetku Drugog svjetskog rata ubraja se u poglavlja povijesti s kojima javnost bivše Jugoslavije nije suočena na pravi način. Za vrijeme vladavine komunističke partije u bivšoj SFRJ, ova tema je bila tabu, a odgovarajuća dokumentacija zaključana iza debelih brava. Tek u novije vrijeme počelo je istraživanje starih arhiva. Tako je, na primjer, 2005. slovenski povjesničar Mitja Ferenc pronašao jedan nalog kojeg je tadašnji potpredsjednik jugoslavenske vlade, Edvard Kardelj poslao predsjedniku slovenske vlade Borisu Kidriču. Ona dokazuje da je vrh nekadašnje jugoslavenske vlasti i Komunističke partije znao za i naređivao ubojstva vojnika i civila u Sloveniji počinjena odmah nakon završetka Drugog svjetskog rata. Dokument je nađen u Arhivi Slovenije.

Tekst naloga: "Od Predsjedništva središnje vlasti, Kidriču osobno. Najkasnije u tijeku sljedeća tri tjedna bit će raspušten sud nacionalne časti, vojni sudovi će suditi samo vojnim licima, sve druge će preuzeti redovni sudovi. Bit će proglašena nova amnestija. Nemate dakle nikakvog razloga biti tako spori u čišćenju kao dosad. Kardelj". Nalog je predstavljen u celjskom Muzeju novije povijesti, u okviru izložbe "Prikriveno i očima sakriveno", na kojoj su prvi put bili prikazani dotad skupljeni podaci o masovnim grobnicama u Sloveniji.

Ustaše, domobrani, četnici, civili......

B92 prenosi da je u Sloveniji pronađeno oko 400 lokacija s takvim grobnicama. U njima se nalaze ostaci bez suđenja pobijenih vojnika i civila, među kojima su ljudi iz bivših jugoslavenskih republika, Slovenci, Hrvati i Srbi. Istraživanja povjesničara Ferenca pokazuju da je mnogo više "ne-slovenskih" nego "slovenskih" groblja. Među njima su ustaše i domobrani iz NDH, četnici i pripadnici Srpskog dobrovoljačkog korpusa iz Srbije, crnogorski četnici, ali i dosta civila koji su se povlačili u vrijeme odlaska Nijemaca.

Povjesničar Mitja Ferenc ocjenjuje da je broj mrtvih "šokirajući". "Marševi smrti", u kojima su pobijeni, iz Austrije vraćeni ili na području bivše Jugoslavije zarobljeni vojnici i civili događali su se širom tadašnje Jugoslavije, ali u Sloveniji je ubijena većina. U Sloveniji je pronađeno 134 skrivenih groblja s vojnicima, 79 civilnih groblja, 72 groblja gdje su sahranjeni i civili i vojnici, a za njih 109 još uvijek nema podataka. Među evidentiranim grobnicama ih je 108 sa sahranjenim Slovencima, 59 "hrvatskih" i 61 "njemačka" grobnica, u 59 su žrtve različitih nacionalnosti, a za 62 nađene grobnice još uvijek nema podataka o nacionalnosti.

Dubajić - pokajnik i prvi koji je javno progovorio...

Pokojni Simo Dubajić je osoba koja je prvi put javno govorila o masovnim ubojstvima u Slovenijii. B92 prenosi da je on 1990. za list "Svet" rekao da je i sam sudjelovao u likvidaciji ljudi u Sloveniji, kao i da je dobio nalog da pobije više od 30.000 domaćih izdajnika u Kočevskom rogu. On se i javno pokajao za zlodjela koja je počinio.

Dubajić kaže da je ubojstva obavila dalmatinska brigada, čija je komesarka bila Milka Planinc, kasnija premijerka SFRJ, koja je za ta strijeljanja izabrala oko 90 najpovjerljivijih komunista. Dubajić je pričao kako se sjeća da je, dok je trajala jedna od likvidacija, sjedio i pio pred gostionicom, zbog čega se ne može točno sjetiti, jer je bio pijan, je li on sam izdao naredbu da se u jame s pobijenima baci eksploziv "kako netko iz njih ne bi izašao živ". Dubajić je izjavio da nitko osim Tita nije mogao donijeti odluku o likvidacijama, a 26. svibnja 1945., na sastanku u Ljubljani Tito je rekao: "Što se tiče ovih izdajica, kojih je bilo u svakom narodu, među svim ljudima, to je sada stvar prošlosti. Ruka pravde, oslobodilačka ruka naroda, već je stigla većinu..."

Dubajić, koji je posljednjih godina živio u Beogradu, bio je rodom iz Kistanja kraj Knina i državljanin je Srbije, a srbijanski i hrvatski tisak u posljednje vrijeme pisao je o njegovu lošem zdravstvenom stanju.

Beta / B92 / sb / Hina

Odg. urednica: Snježana Kobešćak