Bosonogi muškarac u crvenoj majci kratkih rukava hoda tržnicom u Monroviji, glavnom gradu afričke zemlje Liberije. Liječnici su ga testirali na virus ebole i rezultat je – pozitivan. No, bolnica, karantena dupkom je puna i za njega više nije bilo mjesta. Odbili su ga i sada ga je prazan želudac natjerao u grad, na tržnicu. No, ubrzo se pročulo da je zaražen – neki bi mu rado i pomogli ali ne znaju kako. Odjednom izbija panika. Supina ljudi trči za muškarcem, doslovno ga goni tržnicom držeći pri tome prostornu distancu iz sigurnosnih razloga. Stotinjak bijesnih prolaznika ga nakon nekog vremena opkoljuje. On se brani i na gomilu baca kamenje. Ovu dramu prekida konačno dolazak suradnika zdravstvene službe. Uz korištenje sile, uspijevaju savladati pacijenta, vežu ga na nosila i odvoze vozilom hitne pomoći. Iz gomile su čuju radosni povici:“Ne želimo u blizini bolnicu! Ovo je već peti pacijent koji je pobjegao..!“.

Bolnica kao centar za umiranje

Ova scena zapravo oslikava cijelokupnu dramu zapadne Afrike: manjak medicinske skrbi, preopterećeno osoblje, manjak informacija, nepovjerenje, smrtni strah. „To je sve prestrašno ali i razumljivo. Ljudi završavaju u bolnicama kako bi tamo jednostavno „umirali“. Bolnice zapravo mogu jedino nekom pomoći da umre. Ljudi jako dobro znaju da od tamo više neće živi izaći. Osim toga, dolazi previše ljudi, više nego što ih bolnice mogu primiti“ s bijesom u glasu tumači Joane Liu, predsjednica organizacije Liječnici bez granica.

Vlada Liberije obećala je da će otvoriti dodatnih pet novih zdravstvenih centara u Moroviji. Prema mišljenju spomenute organizacije, trebalo bi ih biti još najmanje deset ako se na vrijeme žele izolirati svi oni za koje se sumnja da su inficirani ovim virusom.

Zabrana izlaska iz kuća u Sierra Leoneu

U susjednoj državi Sierra Leone, mrtvi čak leže i na ulicama. Vlasti jednostavno ne stižu ukloniti njihova tijela. Nedostaje i opreme jer nova ne može doći budući da su granice zatvorene i mnoge zrakoplovne kompanije već neko vrijeme ne slijeću u ovu zemlju. Medicinsko osoblje štrajka – preopterećeni su, ne raspolažu zaštitnom odjećom – umjesto odgovarajućih rukavica i naočala, koriste obične rukavice za rad u vrtu…

U gradu Kenemi gdje je ebola posebno rasprostranjena, u međuvremenu je od virusa preminulo više od 20 medicinskih sestara, liječnika i drugog osoblja. Predsjednik Sierra Leonea, Ernest Bai Koroma ovih je dana otpustio svoju ministricu zdravstva. Sada pokušava s novim mjerama umanjiti katastrofu – od kraja slijedećeg tjedna, stanovnici u čitavoj zemlji ne smiju više napuštati svoje domove. Ova zabrana izlaska trebala bi trajati četiri dana tijekom kojih bi vlasti pokušali pronaći sve oboljele. Kako? Kontrolom od vrata do vrata, od kuće do kuće.

Organizacija Liječnici bez granica kritiziraju ove mjere. One bi inficirane mogle samo još više otjerati u „ilegalnost“. Povjerenje u medicinsko osoblje gotovo da više i ne postoji. A bolest se još više širi. Elizabeth Byrs iz UN-a navodi kako će se broj zaraženih još više povećati kada nestane hrane i kada ljudi krenu u potragu za njom. „Opskrba hranom je ugrožena. Cijene se masivno povećavaju jer je zračni promet smanjen, seljaci ne mogu do svojih polja, lov na divljač zabranjena je zbog opasnosti od zaraze, među žrtvama je mnogo mladih koji su se pak brinuli za starije. Jednostavno, nestaje novca s kojim bi se hrana mogla kupiti“, kaže ona. UN bolnice i zdravstvene centre opskrbljuje hranom i pitkom vodom kao i područja koja su odcjepljena od ostatka zemlje zbog opasnosti od zaraze. Mnogi kako bi došli do hrane, bježe u ova područja koja se nalaze pod karantenom i ovdje postaju žrtve ebole.

Za sada zapadna Afrika s nestrpljenjem čeka na cijepiva protiv ovog virusa, iako je za sada još uvijek nejasno hoće li ta pomoć biti dovoljna. A do tada, dok se ne pronađu prave mjere pomoći zaštite, scene poput ove na tržnici i Monroviji događat će se i dalje svakoga dana.