Ova zima je bila blaga, a i račun za plin mnogima nije onako velik kako su se bojali. Golema većina domaćinstava se još uvijek grije „klasično“: prema međunarodnoj Agenciji za energiju (IEA), 38% stanova se grije na plin, 13% na lož-ulje.

Ipak, kad se gradi, treba odlučiti što će se još isplatiti i u dalekoj budućnosti jer su preinake u pravilu skupe. Što onda odabrati?

1. Toplinske pumpe

IEA bilježi da se već 10% domaćinstava grije na taj način i da njihov udio brzo raste. To se vidi i po navali na uređaje, termin za ugradnju se čeka mjesecima. U nekim zemljama se prodaja toplinskih pumpi više nego udvostručila. Za direktora IEA Faitha Birola su toplinske pumpe budućnost, jer su se dokazale i u najhladnijim područjima. No neke stvari kod tog tipa grijanja trebaju biti jasne.

Toplinske pumpe su zapravo veoma optimalno grijanje na – električnu energiju. Za transformaciju temperature zraka, zemlje ili vode treba električna energija i kilovatsat struje proizvodi 3-5 kilovatsata topline. Kalkulacija uštede tu najprije ovisi o cijeni električne energije. A što se tiče želje za zaštitom klime, važno je kako je ta struja proizvedena.

To je vrsta grijanja kod koje se najveće uštede postižu kod razmjerno niske temperature. No „na brzinu“ ugrijati stan da se u njemu može biti u potkošulji dok je vani ciča zima je teško – a i vrlo skupo. Investicija je također prilična i barem po današnjim cijenama konvencionalnih goriva kao što je plin, investicija će se početi isplatiti najmanje za desetak godina.

2. Toplinske mreže

Nekad je to bio uobičajen način grijanja novih stambenih blokova, a one se opet vraćaju – na drugačiji način. Osobito zemlje Skandinavije danas prednjače u gradnji toplana, ali koje neće sagorijevati neko fosilno gorivo, nego su velike toplinske pumpe ili koriste suvišnu toplinu industrijskih postrojenja ili palionica otpada.

Ima i toplana koje koriste geotermalnu energiju, praktično beskonačni izvor topline jezgre našeg planeta, ali to u pravilu nije opcija za privatne zgrade. Već na 1.000 metara dubine je prilično toplo, a u najdubljem rudniku svijeta u Južnoafričkoj Republici se na 3,9 kilometara dubine zlato može kopati jedino kad se nekako hladi stijena.

Sonde geotermalne energije su obično na 5 kilometara dubine – a ako dođe do pomaka sedimenata – par milimetara čelika cijevi nisu ništa prema silama koje vladaju pod zemljom - cijev se mora polagati nanovo.

3. Sunčeva toplotna energija

Barem za grijanje vode, sunce se definitivno nameće kao jednostavno i razmjerno jeftino rješenje. U južnijim krajevima i u toplim mjesecima je besmislica koristiti bilo koji drugi oblik grijanja vode, ali na žalost nevolje počinju kad se temperature spuste znatno ispod nule. 

No svakako je to opcija o kojoj treba razmisliti, bilo u kombinaciji s klasičnim grijanjem ili pak opet u kombinaciji s toplinskom pumpom.

4. Drvo i drveni peleti

Ukratko: nije za preporučiti.Cijena drveta za ogrjev i peleta također skače nebu pod oblake, a onda je tu i činjenica da takvo loženje neminovno stvara ugljični dioksid i time zagađuje klimu. Dapače: sječom šuma da bi se dobio ogrjev se još više narušava održivost prirode.

5. Vodik

U ovim nedaćama s energentima svi govore o vodiku kao gorivu budućnosti. Ono to vjerojatno jest: gorivo budućnosti, ali ne sadašnjice. Sagorijevati vodik da bi se zagrijala kuća je potpuna i skupa besmislica: jer da bi se elektrolizom dobio vodik potrebna je električna energija - oko kilovatsat struje za najviše pola kilovatsata toplinske energije. Najjeftinija električna grijalica ima bolji učinak. Ali što će nam donijeti budućnost, to je teško reći.