Te evropske uredbe postavljaju minimalne standarde – za proizvodnju i kontrolu bio namirnica, bez obzira na to da li su one biljnog ili životinjskog porijekla. Na taj način, uredbe Europske unije određuju šta je zabranjeno na poljima, kao i između njih i potrošačkih košara, a to su primjerice genetska modifikacija proizvoda, potom sintetička sredstva za zaštitu bilja ili umjetno gnojivo.

Konzerviranje namirnica je naravno dopušteno. Ali umjetne arome, sredstva za jačanje okusa, boje i emulgatori gotovo da su tabu za bio-proizvode, uostalom kao i antibiotici u stočnoj hrani. Osim toga na oranicama se ne smije uzgajati uvijek isto - na primjer samo pšenica. Životinje ne žive u kavezima, nego na „otvorenom polju“.

Kakva su pravila EU-a?

Kad je riječ o etiketama EU-a, to vrijedi samo za 95 posto sastojaka u određenim namirnicama - ostatak može doći i iz konvencionalne poljoprivrede.

Popularni njemački supermarketi kao što su Rewe, Aldi ili Edeka na policama imaju proizvode s etiketama Europske unije. One se nalaze na više od 56.000 proizvoda. Čisti bio-supermarketi ili male bio-prodavaonice imaju uglavnom proizvode s bio pečatom, koji označuje da su pri proizvodnji poštovani još strožiji zahtjevi. Riječ je o pečatima Bioland, Naturland ili Demeter. Njih koriste samo proizvođači čiji su proizvodi 100 posto ekološki, koji najmanje polovicu hrane proizvode sami i koji su svoje imanje ili farmu potpuno biološki opremili.

Poseban slučaj predstavlja pečat „Demeter“ koji postoji od 1928. Svi Demeterovi proizvodi su u skladu s „ekološki dinamičnim“ antropozofskim načellima. To znači, da se pri njihovoj proizvodnji mora voditi računa i o svemirskim utjecajima, kao što je na primjer snaga Mjeseca.

Autor: J. Waserab/M. Veljković

Odg. urednica: Snježana Kobešćak