Muškarci nikad neće razumjeti tanku vezu koja postoji između svakog para cipela i njihove vlasnice, kao ni tvrdnju da žena nikad ne može imati previše cipela. Cipele su jedan od najstarijih ljudskih pronalazaka. U početku su primitivno izgledale, izrađene od trave, kože ili krzna, štitile su stopala od oštrog kamenja i hladnoće. O dizajnu tada nitko nije razmiišljao, visoke pete nisu bile u modi. Obuća se često spominje i u Bibliji, a crteži cipela otkriveni su i na zidovima egipatskih hramova i faraonskih grobnica.

Lijeva i desna cipela

Tek negdje oko 1850. godine počinje se praviti razlika između lijeve i desne cipele. Sve do tada obućari su izrađivali jednake cipele za obje noge. Staviti petu na cipelu prvi se dosjetio Leonardo da Vinci. Obuća sa štiklom isprva je bila modni hit među pripadnicima jačeg spola europske aristokracije. Objašnjenje je jednostavno. U to doba jahanje je bilo dio svakodnevnog života bogatih i slavnih, a nešto viša peta jamčila je stabilnost noge za vrijeme jahanja. Naime, tadašnjim muškarcima štikle su služile kako bi ostali u sedlu. Obuća za jahanje uskoro je postala dio svakodnevice. Muškarci koji su u to doba držali do mode, u kolekciji su obavezno imali nekoliko pari cipela s potpeticama.

Kraljevska nevjesta na štiklama

Vjenčanje Katarine Medici i vojvode od Orleansa 1533. godine uvelo je štikle i u žensku modu. Naime, mlada je za venčanje naručila par cipelica sa štiklom od slavnog majstora iz Firence. Nakon što je kraljevska nevjesta prošetala u visokoj peti, štikle su postale hit među pripadnicama europske aristokracije. Sljedećih 200 godina društveni status dame mjerio se visinom pete. Potom je Francuska revolucija, uz brojne druge mnogo važnije događaje, promijenila i odnos prema štiklama. Odjednom je postalo nepristojno pokazivati bilo koji znak plemićkog statusa - visina potpetica se smanjila, a dame su se opet približile zemlji. Krajem 19. stoljeća štikle se opet vraćaju u modu i od tada su neprestano prisutne u ormarima ženskog spola. Kroz povijest ženska je obuća dobivala sve više na značenju u modnom, kulturnom i fenomenološkom smislu, a u 21. stoljeću štikle slove kao najveći ženski fetiš. Kao što većina žena nikada 'nema što obući' ili nikada 'nije dovoljno mršava', tako nikada nema ni dovoljno cipela na raspolaganju.

Štikle opasne po zdravlje

Talijani su među prvima shvatili neobuzdanu žensku potrebu za posjedovanjem dobre obuće zbog čega se talijanske cipele i danas smatraju najkvalitetnijima na svijetu. Većina žena dala bi i posljednju lipu za cipele koje im 'oduzimaju dah'. Cipele za žene imaju čarobnu moć, poput one staklene cipelice koja je pomogla Pepeljugi da vrati svog princa. Osobita slabost su cipele s visokim petama. Opsjednutost štiklama ne može umanjiti ni činjenica da je čak 43 posto žena zbog visoke pete bar jednom u životu zaradilo lakšu ozljedu, a osam posto njih ozbiljne prijelome.

Opsesija koja se često krije

Zanimljiv je i podatak iz jednog američkog istraživanja prema kojem prosječna žena četvrtinu svojih cipela obuje samo jednom, kao i da 13 posto žena skriva nove cipele od svojih partnera i to kako bi izbjegle negodovanje. Pokušavajući shvatiti ovu žensku opsjednutost neki podsjećaju da kupovina nove odjeće može biti neugodna ako se pokaže da se žena udebljala ili da ne može ući u svoj stari konfekcijski broj. Cipele, međutim, "ne pitaju" ni za kilograme, ni za godine i uvijek dobro izgledaju.

ag/nb/sb

Odg. urednik: Goran Prokopec