D. je učiteljica u mirovini. Odgojila je osam generacija ljudi. Naučila ih pisati, čitati, računati, neke i misliti da je ne biti loš čovjek odličan uspjeh, barem isto onoliko koliko i biti dobar učenik.

Ustajala bi u pet, pila kavu i pisala pripreme, onda vadila rublje iz perilice i vješala ga na štrik, ili bi peglala, ili slagala rublje u ormare, kuhala čaj i kakao i ostavljala na stolu namazane komade kruha, ili skuhane hrenovke, budila djecu i žurila na posao. Pa bi se oko podne vraćala s posla, išla na tržnicu, teglila cekere i pismene zadaće uz stepenice, podgrijavala ručak, prala kupaonicu, pospremala sobe, brisala prašinu, čitala lektire, rješavale zadatke, odmrzavala zamrzivač, ribala pećnicu, pekla kolače, kuhala ručak za sutra...

Vadila bi iz koverti novac a u njih vraćala potvrde o računima, gledala dnevnik i seriju, planirala godišnji odmor, dizala kredite za odjeću i namještaj, išla na sastanke nastavničkih vijeća, nosila voće u bolnice, kupovala poklone za krstitke, slala telegrame sućuti i propadala na kraju dana kroz tanak madrac u plitak san.

Djeca su pozavršavala škole, poženila se i otišla. Iste godine ispratila je ona njih u Kanadu i kolege nju u mirovinu. Onda se muž jedno jutro probudio mrtav; kad je došla hitna pomoć otkrilo se da je ipak imao srce.

Dobra strana kruha

Odjednom se dan produljio i stan raširio. Jednom godišnje leti preko oceana i svaki put drhti na granici od straha hoće li joj strogi carinici iz prtljage izvaditi argete. Od svega djeca požele najviše to, nema toga u Kanadi. Kad se vrati i kad je sama i kad ih poželi do suza, otvori ono najmanje pakiranje i prožme ju tuga. Sviđa joj se ono iz reklamnog slogana "dobra strana kruha". Sve ima dobru stranu. Ima i lošu, ali svatko bira svoju.

Sjeti se svih onih dječijih lica s kojima je uglas recitirala i pjevala, i koje je vodila na izlete, čije je crteže lijepila na zidove, i čitala priče o dobroti, bez koje ne vrijede ni pamet, ni snaga. Čovječnost je dobra strana duha.

Pred večer, kad malo zahladi, jer su vrućine prestrašne, izađe u šetnju. I tako naiđe na reklamu za argetu: Ja, more, meduze. Meduze precrtano. A onda još piše 30% manje soli i masti, i na kraju: bez nepotrebnog, užitak je savršen. I na dnu, malim slovima ono: dobra strana kruha. Kao da je srela starog prijatelja, nastavi dalje. Nije loša ta reklama, misli se, stvarno te meduze znaju biti neugodne, pokvare nekad čovjeku odmor. I sjeti se luftmadraca, krema za sunčanje i komaraca, mazanja pašteta na plaži, kuhanja juhi na štednjaku u tuđoj kuhinji na plus pedeset, pranja kupaćih gaća i kostima, i ručnika na ruke...

Bez nepotrebnog, užitak je savršen

Malo dalje opet ista reklama, samo što sada na njoj piše ja, muž, svekrva. Svekrva precrtano, a onda još piše 30% manje soli i masti, i na kraju: bez nepotrebnog, užitak je savršen. Tu se stara učiteljica malo zamisli. Ona je svekrva. Da li bi njena snaha nju ovako precrtala? Kad je dočekaju na aerodromu tamo preko oceana, je li njihov osmijeh lažan, kao što govori ova reklama? Možda se oni tamo vesele argeti u njenoj prtljazi, koju joj nisu oduzeli na granici, a ne njoj?

Nemoguće, odmahne glavom. Odluči zaboraviti što je vidjela i pročitala, i ne misliti više o tomu. Uznemirena, okrene se natrag, ali s druge strane billboarda još jedna ista reklama. Piše na njoj ja, nogomet, žena. Žena precrtano, a onda još piše 30% manje soli i masti, i na kraju: bez nepotrebnog, užitak je savršen. Sad, da nije samo učiteljica, da je na primjer završila ovaj neki novi fakultet za marketing i management, možda bi ona shvatila na neki drugi pametniji način što tu piše. Ali nije.

Sa svojom pameću vidi ona da je tu samo o njoj riječ. Da je ona čitav život bila suvišna, i da bi svi oko nje više uživali da nje nije bilo. Da je ona u tom životu bila meduza. I da bi ljudima život bio odmor da im ga ona nije kvarila. Vrati se u prazan stan, srce nikako da se smiri, otvori hladnjak, uzme iz njega jednu argetu i otvori je. Gleda, i misli: ako je normalno da ljudi koji prave argetu više ne razlikuju žene i meduze, kako da im čovjek povjeruje da razlikuju paštetu i govno?