U Siriji je uglavnom poražena, ali „Islamska država“ (IS) i dalje predstavlja prijetnju za mirnu budućnost zemlje. To je barem stav administracije predsjednika Joea Bidena, koja je zbog toga naredila masovne napade na džihadiste. 

Koliko ozbiljno shvaćaju tu prijetnju pokazuje već i arsenal angažiranih aviona. U napadima u središnjem dijelu zemlje sudjelovali su teški bombarderi tipa B-52, kao i lovci F-15 i A-10 Thunderbolt. 

Napadi na vođe, borce i kampove IS-a u središnjem dijelu Sirije dio su tekuće misije s ciljem slabljenja i konačnog poraza te terorističke organizacije, priopćila je Komanda središnje regije američke vojske na platformi X. Izveli su „na desetke" zračnih napada. 

„Ne bi trebalo biti nikakve sumnje – nećemo dopustiti da se IS ponovno formira i iskoristi trenutnu situaciju u Siriji“, citiran je general Michael Erik Kurilla u objavi na platformi X. „Sve organizacije u Siriji trebale bi znati da ćemo ih smatrati odgovornima ako surađuju s IS-om ili ga na bilo koji način podrže.“ 

„Doprinijet ćemo osiguravanju stabilnosti u istočnoj Siriji tako što ćemo zaštititi svoje osoblje od bilo kakvih prijetnji i nastaviti našu misiju protiv IS-a, uključujući osiguravanje zatvora u kojima su zarobljeni borci IS-a“, izjavio je u nedjelju predsjednik Biden. 

„IS u Siriji nikada nije potpuno nestala" 

„Islamska država“ nikada nije potpuno nestala iz Sirije, tvrdi stručnjak za Bliski istok i politički savjetnik Carsten Wieland u razgovoru za DW. Iako je uglavnom poražena, „u središnjem i istočnom dijelu Sirije i dalje postoje različite ćelije – uključujući ćelije spavače. One i dalje predstavljaju značajnu opasnost, osobito kada, kao sada, postoji vakuum moći“.

Prema njegovom mišljenju, SAD su postupile ispravno. „Sada je ključno stabilizirati one snage koje su preuzele vlast u Siriji na što mirniji način i ne opterećivati ih dodatnim frontom protiv IS-a“, rekao je Wieland.

Od Iraka do Sirije 

„Islamska država“ osnovana je u Iraku u kontekstu američke intervencije 2003. godine, a od 2012. proširila se na Siriju u kaosu tamošnjeg ustanka. 

Organizacija je u Siriji djelovala pod imenom Džabhat al-Nusra, odnosno Front al-Nusra („Front podrške“). Njome je zapovijedao Abu Mohamed al-Džolani, čovjek koji danas predvodi milicije Hayat Tahrir al-Šam (HTS). Upravo su te milicije pokrenule ofenzivu koja je dovela do pada diktatora Bashara al-Assada. 

Ideološki, Al-Džolani se tijekom godina sve više distancirao od iračke „Islamske države“. Sukob između te dvije skupine postajao je sve oštriji u godinama koje su uslijedile. 

Napadi na civile, kalifi i spavači 

Sirijska vojska, oslabljena godinama revolucije, nije mogla pružiti značajan otpor „Islamskoj državi“. U sukobima i zasjedama stradalo je mnogo vojnika. Ipak, od 2015. godine „Islamska država“, kao i Front al-Nusra, suočavali su se sa sve većim vojnim pritiskom SAD-a. Taj je pritisak značajno oslabio IS, koja je do 2019. uglavnom morala odustati od vlasti. 

Ipak, neki takozvani „kalifi", najviši vojni i vjerski lideri IS-a, uspjeli su se održati, ali su ih SAD povremeno eliminirale. Mnogi pripadnici IS-a završili su u logorima na sjeveroistoku Sirije, gdje se i danas nalaze. 

Unatoč tome, neke ćelije i kampovi „Islamske države“ opstali su sve do danas, osobito u pustinji Badija, na granici između Sirije i Iraka. Te milicije povremeno izvode manje napade, navodi Carsten Wieland. „Napadi su uglavnom usmjereni na ruralno stanovništvo, posebno na ljude koji u toj oblasti traže tartufe. U nekim slučajevima ubijene su desetine ljudi.“ 

Drugi pripadnici IS-a funkcioniraju kao takozvane „ćelije spavači“ i čekaju naredbe za akciju. Budući da je „Islamska država“ uglavnom decentralizirana organizacija, teško ju je potpuno uništiti. 

Je li se Al-Džolani stvarno distancirao od ideologije IS-a? 

Iako „Islamska država“ trenutno nije sposobna širiti se na širokom prostoru ili ponovno uspostaviti svoje staro područje vlasti, mogla bi pokušati povećati svoj utjecaj u politički promijenjenoj Siriji nakon pada Assada. 

Zbog toga se ta skupina, poznata po svojoj brutalnosti, sada odlučno suzbija. 

Da se Abu Mohamed al-Džolani zaista distancirao od ideologije „Islamske države“, potpuno je zamislivo, smatra Carsten Wieland. „Ta skupina sklopila je sporazume s različitim lokalnim akterima, što me navodi na nadu u konstruktivan razvoj. Zanimljivo je i da nije bilo velikih masakara ili osvetničkih pohoda. Da se postupalo prema ideologiji ’Islamske države’, situacija bi se u posljednjim danima vjerojatno razvijala sasvim drugačije“, zaključuje Wieland.