Isprva su Florian Ulrich i njegovi kolege mislili da je to, kako kažu, sasvim normalna operacija. Ulrich je komandant dobrovoljnog vatrogasnog odjeljenja u Ahrbrücku u dolini Ahr. "Imali smo u očima otprilike poplavu iz 2016. godine. Tako smo to zamislili. I u skladu s tim smo poduzeli mjere", kaže on. Danas znaju da je njihova procjena bila katastrofalno pogrešna.

No, oni tog 14. srpnja 2021. uopće nisu imali priliku ispravno procijeniti situaciju. Zbog nedostatka informacija – nije bilo upozorenja na katastrofu.

Te je noći u dijelovima njemačkih saveznih zemalja Falačko Porajnje i Sjeverne Rajne-Vestfalije palo i do 100 litara kiše po četvornom metru. U roku od nekoliko sati, mali rječica Ahr pretvorila se u bijesnu i razornu bujicu. U uskoj dolini Ahra nema mnogo alternativnog prostora za vodu. U poplavama je poginulo 135 ljudi, uništeno je 9000 zgrada i 100 mostova.

Danas se zna da lanac upozorenja nije funkcionirao - djelomično zbog ljudske pogreške, ali i zato što tehnologija nije bila ažurirana. A i zato što stanovnici nisu bili obučeni da na odgovarajući način reagiraju na upozorenja.

Probni alarm određen u kalendaru

Dani upozorenja na katastrofe poput onog koji je određen svakog 12. rujna sada su sastavni dio mjera kako bi se spriječile nesreće poput one u dolini Ahra.

Frank Roselieb je direktor Instituta Crisis Navigator za istraživanje kriza. On istražuje, obučava i savjetuje poslovanje i politiku o sistemima ranog upozoravanja na prirodne katastrofe i kritizirao je izvještaj javnog tužitelja u istražnom odboru Ahrtal kao nepotpun.

Po njegovom mišljenju, upravljanje katastrofom tijekom poplava u Ahru bilo je ispod prosjeka, bilo je pogrešaka u upravljanju, nedostajalo je administrativnog osoblja, a odgovorni upravitelj okruga nije bio na licu mjesta. Alarm za nesreću bio je aktiviran tek nakon 23 sata - mada je to bilo je moguće i nužno već u 18:30.

Je li se zaštita od katastrofa općenito poboljšala od poplava u Ahru?

Roselieb kaže da se od tada puno toga dogodilo u zaštiti od katastrofa u Njemačkoj. Nakon provedene ankete u 400 ruralnih i urbanih okruga, kao i u tri gradska okruga, postalo je jasno da su tri stvari poboljšane: "Prvo, došlo je do značajnog povećanja osoblja. To znači da su pozicije koje su prethodno bile popunjene volonterskim radnim mjestima sada popunjavane osiguranim radnim mjestima s punim radnim vremenom", kaže Roselieb.

Drugo, poboljšana je suradnja, vlada i humanitarne organizacije sada bolje surađuju. “I treća stvar je da s principa povjerenja prelazimo na princip kontrole, odnosno uveli smo načelo kontrole četiri oka, tako da možemo vrlo konkretno vidjeti kada nešto nije u redu, i to ne samo u krizi, nego prije nje", kaže Roselieb.

U načelu, istraživač krize nije mišljenja da je zaštita od katastrofa u cijeloj Njemačkoj ranije bila loša. Sistem je zapravo funkcionirao - "samo ne u dolini Ahra. Tu je bilo manje riječ o sistemskom problemu, a više s razbijačem sustava, tj. jednim okružnim administratorom koji je ignorirao sve važeće propise."

"Razina zrelosti” kao pokazatelj pripremljenosti

"Razina zrelosti organizacije za zaštitu od katastrofa" je oko 85 posto u cijeloj Njemačkoj - tako da se 15 posto može poboljšati. Dakle, iz doline Ahra ne možete izvlačiti zaključke o ostatku zemlje", kaže on. "Dolina Ahra je imala 31 posto, što znači da je bila tri puta lošije pozicionirana od njemačkog prosjeka", dodaje on.

Zbog toga su vatrogasci oko Floriana Ulricha bili sami u noći poplave kada su shvatili da poplava nije usporediva s poplavom iz 2016. godine. Radio veza je otkazala, a pala je i mobilna mreža. Tako da su išli od kuće do kuće i upozoravali ljude.

Ipak nisu mogli voziti do susjednih okruga s druge strane brda i njihova vozila nisu mogla proći kroz poplave. "Jedino je preostalo krenuti pješice! Odlučili smo hodati preko brda, a zatim smo krenuli s jedinicom od deset ljudi sa spasilačkim ruksakom, pićem i hranom", kaže on. Tamo su spasili dvoje ljudi. "Jedan koji je stajao na zaštitnoj ogradi držeći se za prometni znak i jedan koji je sjedio na drvetu", dodaje.

Ovaj vatrogasac kaže da se stanje u međuvremenu poboljšalo, ali bi ipak volio vidjeti više promjene u razmišljanju kada se radi o zaštiti od katastrofa: "Sada imamo elektronske sirene raspoređene po gradu kako bismo mogli upozoriti stanovništvo." Zemlja je također radila na rasprostranjenosti digitalnih radija. "Ali još tu ima prostora za poboljšanje", kaže on.

Njemačka mora "ispraviti stvari"

Frank Roselieb ide još dalje: u usporedbi s drugim zemljama, Njemačka je kao cjelina, kaže, prespora jer je usporavaju je birokracija i pretjerana zaštita podataka. "Procesi nabavke traju vječno. Izračunali smo koliko će Njemačku trebati opremiti sirenama. Više ne razmišljamo u godinama, sada razmišljamo u desetljećima, a druge zemlje to mogu učiniti za dvije do tri godine."

Razmjerno je manje zabrinut zbog elementarnih nepogoda, jer satra da je zemlja sada prilično dobro pozicionirana na tom području. Ali brine ga civilna zaštita, odnosno vojna komponenta: "Mi smo skloništa demontirali, to je bio pogrešan pristup."

A tu su i kibernetički rizici: "U prošlosti, da biste mogli napraviti bilo kakvu štetu, morali ste fizički provaliti u nuklearnu elektranu ili osobno upasti u javno komunalno poduzeće. Danas možete izvesti kibernetički napad iz daljine. I još nam nedostaje svijesti o opasnostima koje u tom segmentu postoje", kaže on.

U dolini Ahr, strah od nove poplave još uvijek je dubok među mnogim stanovnicima. Mnogi kažu da nisu vratili povjerenje u vlasti, unatoč tome što su vidjeli sirene koje su sada postavljene duž Ahra. Kad padne kiša, oni, kažu, još uvijek sa zebnjom gledaju vodostaj rječice.