Podmladak njemačkih socijaldemokrata se i formalno zove „Radna skupina mladih socijalista" – ukratko Jusos i utoliko je logično da je i predsjednik Jusosa onda socijalist. Kevin Kühnert je na toj dužnosti, ali je i on sve te pojmove prvo morao objasniti tjedniku Die Zeit. On je novinarima objasnio kako se zalaže za demokratski socijalizam kao „težnju stalnog približavanja idealu slobodnog, ravnopravnog i solidarnog društva". U ime tog ideala si on još uvijek može zamisliti i podruštvljavanje nekog koncerna, čak i jednog BMW-a ili osobito tvrtki koje spekuliraju s vrijednošću nekretnina. „Bez nekog oblika kolektivizacije se uopće ne može zamisliti prevladavanje kapitalizma", izjavio je predsjednik Jusosa.

Za razliku od nekih njegovih prethodnika i prethodnica na toj funkciji, Kühnert jest već danas velika nada za budućnost njemačkih socijaldemokrata. Izabran je i u visoka stranačka tijela ne na kraju i zato jer je bio jedan od najglasnijih protivnika nove koalicije socijaldemokrata s Merkeličinim CDU-om. Njegova želja je bila korjenito reformirati SPD prije nego što se opet upusti u vladanje i već zbog toga je izazvao i golemu pažnju medija i javnosti.

„Je li mali prolupao?"

Ali ove njegove izjave o socijalizmu su uznemirile čak i neke njegove drugove u SPD-u, makar je i Kühnert samo ponovio ono što Jusos traži već desetljećima.

Trideset godina nakon raspada komunizma je za mnoge konzervativce u Njemačkoj zabranjena zona već i samo razmišljanje o nekakvom „kraju kapitalizma". Bavarski kršćanski demokrat Andreas Scheuer je zato nazvao Kühnerta „zalutalim fantastom" s „iskrivljenim pojmom svijeta prošlosti". Iz stranke Liberala se čulo kako će „socijalno tržišno gospodarstvo braniti protiv takvih socijalističkih izdanaka", kao što je rekla tajnica stranke Linda Teuteberg. Njen stranački kolega Moritz Kracht na socijalnoj mreži podsjeća kako narodni kombinati socijalističke Istočne Njemačke nisu baš proizvodili u kvaliteti kakva je ona BMW-a.

Kritike su se čule i od drugova u SPD-u: „On govori o jednoj društvenoj utopiji", objašnjava glavni tajnik socijaldemokrata Lars Klingbeil. „To nije moj, niti je to zahtjev Socijaldemokrata." Hamburški zastupnik te stranke Johannes Kars Kühnertove ideje zove „velikom bedastoćom", zabrinut je za posljedice takvih izjava uoči izbora za Europski parlament i pita: „Što je on to pušio?"

Spada u opis radnog mjesta šefa Jusosa

Dopredsjednik SPD-a Ralf Stegner je ipak oprezniji u ocjeni izjava predsjednika Jusosa: „Ima smisla govoriti o društvu budućnosti i osvrnuti se na pitanje globalne pravednosti", kaže Stegner. „A tko bi drugi to trebao učiniti, ako ne predsjednik pomlatka SPD-a?" Jusos je uvijek politički bio nešto više lijevo nego sama stranka. „I bivši predsjednici Jusosa kao što su Gerhard Schröder ili Andrea Nahles su tako ili slično tome govorili dok su bili na tom položaju", podsjeća Stegner. Štoviše, Schröder je s mladim socijalistima odlično izlazio na kraj i s ekstremno lijevim krilom marksista, ali kao kancelar je onda proveo reforme na tržištu rada kakve su mu i osigurale nadimak Genosse der Bosse – Drug šefova i direktora.

Hilde Mattheis koja se može svrstati u lijevo krilo SPD-a, podsjeća kako Kühnert zapravo citira stranački program dogovoren u Hamburgu 2007. I doista, u tom programu piše kako „demokratski socijalizam za nas ostaje vizija slobodnog, pravednog i solidarnog društva."

Ali koliko su njemački socijaldemokrati, nakon preko stotinu godina postojanja još uvijek „socijalistički"? Nakon Drugog svjetskog rata i u doba sučeljavanja s komunističkim blokom SSSR-a, njemački socijaldemokrati su 1959. u stranačkom programu iz Bad Godesberga učinili golem iskorak od tada uobičajenog pojma komunizma: izbacili su marksističko učenje o revoluciji koja bi onda trebala dovesti do radničke države. Ali ostali su u uvjerenju kako treba težiti socijalizmu političkim sredstvima.

„Oduzimanje vlasništva" postoji i danas

Prošlo je mnogo vremena, a nakon pada Berlinskog zida prije svega građani DDR-a više nisu htjeli niti čuti za pojam „socijalizam". „Utoliko je i u čitavom SPD-u pojam 'demokratski socijalizam' tek od povijesnog značaja", misli povjesničar i politolog Bernd Faulenbach koji je do prošle godine bio i na čelu povjerenstva za povijest SPD-a. „Ali za neke u stranci je to bila i ostala politička smjernica, neka vrsta korektiva ideje čitavog društva. A i jedno i drugo stoji i u programu socijaldemokrata", podsjeća Faulenbach.

Koje su političke posljedice kad danas i uoči europskih izbora mlada nada SPD-a govori i o oduzimanju vlasništva, to se može pretpostaviti: za Nijemce je vlasništvo najveća svetinja. „Ali pojam oduzimanja vlasništva stoji i u našem Ustavu (čl. 14 točka 3: „Oduzimanje vlasništva je dozvoljeno u ime dobrobiti društva" – op. ur.), a to ne želi promijeniti niti većina članova SPD-a. Obzirom na velike probleme koje već godinama imamo sa porastom cijena zemljišta i nekretnina o tome se uopće niti ne raspravlja", sažima Faulenbach.

A dok se CSU-ovac Scheuer uzbuđuje zbog izjava Kühnerta, upravo njegovo ministarstvo je u ovom trenutku pokrenulo čak 65 postupaka za oduzimanjem vlasništva. Doduše kod Scheuera se ne radi o socijalizmu: to su postupci u planiranju prometnica koje će se graditi. Ali taj instrument očito nije tek nešto iz „iskrivljene predodžbe svijeta prošlosti".

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android