Kršćansko-demokratska unija (CDU), njemačka stranka desnog centra, predstavila je prošli tjedan u njemačkom parlamentu (Bundestag) prijedlog koji je povezan s velikim pitanjem koje ovu zemlju muči od okončanja Drugog svjetskog rata: kada Nijemci ponovo smiju biti ponosni što su Nijemci?

Njemačka bi, kako smatra ova konzervativna stranka, trebala obilježavati sjećanje na 23. svibnja, dan kada je 1949. godine usvojen njemački Ustav (Temeljni zakon). Osim toga CDU predlaže i "savezni program patriotizma" koji bi obuhvaćao planove za:

- povećanje "cjelogodišnje vidljivosti" nacionalnih simbola - posebno nacionalne zastave na javnim mjestima

- češće puštanje državne himne tokom javnog obilježavanja nekog događaja

- češće održavanje vojnih ceremonija „kako bi se istaknula povezanost između vojske i civilnog društva i razvio domoljubni potencijal ove veze".

Demokršćani su dali sve od sebe da ove ideje usklade s inkluzijom - ovaj moderni patriotizam, kako su rekli, treba biti poziv migrantskim zajednicama da stanu iza vrijednosti zacrtanih u Ustavu. Smatraju i da ono što nazivaju "potencijalom" na području domoljublja ne treba ostavljati na političkoj margini.

To znači da se CDU nada da će preuzeti ovu temu od desničarske Alternative za Njemačku (AfD). Obnovljeni osjećaj nacionalnog ponosa suprotstavio bi se "sve većoj polarizaciji i fragmentaciji našeg društva", napisali su u svom prijedlogu predsjednik CDU-a Friedrich Merz i šef zastupničkog kluba sestrinske stranke CSU Alexander Dobrindt.

Kultura ponosa, kultura srama

Problem njemačkog patriotizma star je gotovo koliko i sama SR Njemačka, s ožiljcima od povrijeđenog ponosa nastalima nakon Drugog svjetskog rata koji se osjećaju se do danas.

Istraživanje javnog mnijenja, koje je proveo Institut Insa 2021. godine, pokazalo je kako 61% Nijemaca smatra da škole kod djece trebaju razvijati "pozitivniju" vezu s Njemačkom. Nejasno je što bi to točno moglo značiti, ali povijest Njemačke očigledno povlači sa sobom činjenicu da će patriotizam uvijek biti duboko problematičan.

"Tko može, bez reflektiranja i ustručavanja, priznati svoju povezanost s njemačkom nacijom?", pitao je Martin Sabrow, povjesničar i glasnogovornik Lajbnicovog centra za suvremenu povijest u Potsdamu. "U vladinoj četvrti u Berlinu stoji spomenik žrtvama holokausta sa stupovima koji podsjećaju na 6 milijuna ubijenih Židova i nekoliko milijuna ubijenih u Drugom svjetskom ratu. Bilo bi čudno da nemamo mučan osjećaj kada je u pitanju naša njemačka nacionalnost."

Crna, crvena i zlatna: kontroverzne boje u Njemačkoj

A postoje i drugi razlozi, starijeg datuma, zašto patriotizam u Njemačkoj nije tako jednostavna stvar kao u drugim zemljama. Njemačke nacionalne boje - crna, crvena i zlatna - imale su vrlo politiziranu povijest i rijetko su služile ujedinjenju svih Nijemaca na isti način na koji su to uspijevale, recimo, zvjezdice na američkoj zastavi ili britanski Union Jack.

Crno-crveno-zlatnim bojama prvi su mahali pojedinačni korpusi pruske vojske koji su se borili za oslobađanje Europe od Napoleona. One su se etablirale kao nacionalne boje Njemačke konfederacije početkom 19. stoljeća, a samu zastavu u tim bojama usvojila je nacionalna skupština nakon revolucija 1848., kada su se nacionalni identitet, sloboda i individualna prava isprepleli s antimonarhističkim valom.

Ali ove boje su izašle iz mode kada se moć Prusije počela povećavati. Nakon što se monarhija ponovo potvrdila na vlasti, 1871. su nove boje njemačkog Rajha postale crna, bijela i crvena. Potom je crno-crveno-zlatni obrazac prihvatila Vajmarska Republika 1919. nakon pada cara Wilhelma II., da bi ga nacisti odbacili 1934. godine.

I nakon Drugog svjetskog rata ove boje njemačke zastave su bile sporne. „Došlo je do spora s DDR-om", rekao je Sabrow, govoreći o Njemačkoj Demokratskoj Republici koja je nastala nakon podjele zemlje 1949. godine. „DDR je zapravo prvi nominirao crno-crveno-zlatnu boju svoje zastave a tek potom je Zapadna Njemačka učinila isto."

Nijemci su u posljednja dva desetljeća postali manje skeptični što se tiče mahanja zastavom nacionalnih boja, posebno kada navijaju za svoje reprezentacije. Tako je Svjetsko prvenstvo u nogometu 2006., koje se igralo u Njemačkoj, ostalo u sjećanju kao buđenje novog pozitivnog, optimističkog patriotizma. Za vrijeme cijelog prvenstva, nazvanog "ljetna bajka", njemačka nacionalna zastava vijorila se s bezbroj balkona i kitila retrovizore automobila, a nacija je stajala iza (primjetno multikulturalnog) nacionalnog nogometnog tima.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu