Je li Ured visokog predstavnika (OHR) u Bosni i Hercegovini i dalje snažan ili je politički potrošen, pravno sporan i institucionalno štetan, pitanje je koje posljednjih tjedana kruži ne samo domaćom, nego i međunarodnom javnošću. Iako nema pravnu snagu, prvi simboličan korak u pravcu demontaže radi se u Banjoj Luci: tamo će Narodna skupština Republike Srpske danas po svoj prilici izglasati Deklaraciju o zatvaranju OHR-a u BiH.

U njoj se od Vijeća sigurnosti UN-a traži "hitno usvajanje rezolucije kojom se okončava funkcija visokog predstavnika u BiH i zatvara Ured visokog predstavnika u BiH“.

Također se navodi da svako eventualno međunarodno prisustvo u BiH može imati isključivo savjetodavnu i koordinacijsku ulogu, bez mogućnosti nametanja odluka, te da je „konačni cilj potpuni prestanak protektorskih mehanizama i preuzimanje pune odgovornosti demokratski izabranih predstavnika i domaćih institucija za upravljanje političkim procesima u BiH“, navodi se u Deklaraciji.

Američki „pragmatizam“

U novim geopolitičkim odnosima, onima koji i u BiH američku administraciju stavljaju na tron donositelja odluka, OHR nema svijetlu budućnost za nastavak rada u BiH. Ne eksplicitno, ali to je bila jedna od poruka koja se mogla „iščitati“ iz izlaganja američke predstavnice u Vijeću sigurnosti UN-a u prvoj polovini ovog mjeseca, kada je visoki predstavnik Christian Schmidt podnosio izvješće o napretku BiH.

„Međunarodna misija u BiH ide u novom smjeru. Ovo nije pobjeda ili poraz za bilo koju skupinu u BiH, već prepoznavanje da je jedna faza međunarodne misije završena“, rekla je Tammy Bruce.

Institucija koja je nakon Daytona zamišljena kao privremeni nadzor nad civilnim aspektom mira, ostala je u BiH tri desetljeća.  Zbog toga u Republici Srpskoj mnogi smatraju da je funkcija OHR-a zastarjela, posebno ako se uzme u obzir namjera zemlje da bude punopravna članica EU-a. Sve to dok u njoj sjedi međunarodni predstavnik s ovlastima zakonodavca. 

Hrvati uz Banju Luku, Bošnjaci sami

Nedavna izjava prvog čovjeka HDZ-a BiH Dragana Čovića pokazuje da službena Banja Luka ima saveznika po ovom pitanju u hrvatskom nacionalnom korpusu. „Novi visoki predstavnik sigurno će doći, samo je pitanje u kakvom formatu i kapacitetu. Ja bih volio da on čak bude premješten u briselske prostorije. Jer ako naš europski put ide tim smjerom, zašto to ne učiniti“, mišljenja je Čović.

Istodobno, nekoliko stranaka probosanskog bloka u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine potpisalo je Memorandum o zaštiti i jačanju ustavnog poretka, državnosti i nastavku euroatlantskog puta BiH. Daju i punu podršku OHR-u.

„Smatramo da novi visoki predstavnik treba biti imenovan što prije, podržavamo da to učini PIC i da, naravno, visoki predstavnik ostane prisutan sa svojim punim bonskim ovlastima“, rekao je zamjenik predsjedatelja Zastupničkog doma Denis Zvizdić, tvrdeći da se ne radi o odgovoru na Deklaraciju Narodne skupštine.

Murphyjeva „naplata“

S druge strane, iz onoga što se kolokvijalno naziva međunarodna zajednica ili barem od njihovih donedavno vodećih ljudi u BiH, stižu drukčije poruke. Bivši veleposlanik SAD-a u BiH Michael Murphy praktički je potvrdio da je unutar političkih struktura u BiH i američke administracije postojao dogovor o izbacivanju OHR-a iz političke jednadžbe. To je kulminiralo povlačenjem Christiana Schmidta s pozicije visokog predstavnika.

S druge strane, politička analitičarka iz Banje Luke Tanja Topić ne vjeruje da će OHR biti zatvoren, ali ni premješten u Bruxelles, posebno ne prije izbora u listopadu. „Koliko god se domaći lideri nastojali transformirati i promovirati suradnju, otvorenost, odustajati od secesije, koja nikada nije provedena, posao međunarodne zajednice u BiH nije završen.

OHR će, čini se, ostati još neko vrijeme uz ograničen rok trajanja i s novim visokim predstavnikom smanjenih ovlasti“, smatra Topić, koja vjeruje da je ključ sudbine OHR-a i dalje u rukama EU-a. „Samo je pitanje hoće li ona izaći iz sjene SAD-a, zauzeti čvršći i agilniji pristup prostoru koji joj u svakom pogledu pripada“, zaključuje Topić.

Kad god nema unutarnjeg konsenzusa, očekuje se intervencija stranca. Kad god ustavna struktura BiH ne ide u smjeru centralizacije, priziva se bonska sila. I upravo zato je otpor zatvaranju OHR-a danas najjači upravo tamo gdje postoji najveća potreba za vanjskim tutorom.

Razgovor uz kavu

Potpredsjednik Republike Srpske Ćamil Duraković, iz bošnjačkog naroda, zato kao odgovor na Deklaraciju Narodne skupštine i općenito pitanje mogućeg zatvaranja OHR-a odbacuje svaku mogućnost realizacije takvog scenarija. To se može dogoditi, poručuje, kada svi narodi u Republici Srpskoj budu ravnopravni.

Upravo o uvjetima za zatvaranje OHR-a govorio je i Christian Schmidt u intervjuu za DW. Poručuje svom nasljedniku da mora znati da je taj posao balansiranje između nemoguće misije i malih koraka naprijed.

„Svatko tko se toga prihvati svojevoljno trebao bi pažljivo razmotriti u što se upušta. Ne kažem da odustane, inače ne bih bio ovdje pet godina. Ali ovo su zahtjevi koji se ne mogu usporediti s neobaveznim razgovorom uz kavu“, rekao je Schmidt, odgovarajući i na pitanje hoće li njegov nasljednik biti posljednji visoki predstavnik. „Ja sam želio biti posljednji. Nije tako ispalo. Ali naravno, sada se moramo uhvatiti ukoštac s finalizacijom. Uvjeti moraju biti ispunjeni“, kaže Schmidt.

Uvjeti i ciljevi

Rješenje za državnu imovinu, vojnu imovinu, potpuno provođenje arbitražne odluke za Brčko, fiskalna održivost i vladavina prava uvjeti su za zatvaranje OHR-a. Europske integracije i pozitivna procjena situacije u BiH od strane Vijeća za provedbu mira ciljevi su koje je potrebno ostvariti.

Ipak, nakon 30 godina, i najveći optimisti odustali su od mogućnosti da svi ovi uvjeti budu ispunjeni, prvenstveno zbog nefunkcionalnosti zemlje, koja je kao takva uređena još u Daytonu.

U tom kontekstu, možda je najbolji opis stanja u zemlji dao upravo jedan od bivših visokih predstavnika u BiH, Miroslav Lajčák, koji je iskoristio metaforu „jahanje mrtvog konja" kako bi opisao stanje u kojem su se nalazili Ured visokog predstavnika i međunarodna politika u toj zemlji. „Ne želim biti jahač mrtvog konja“, rekao je Lajčák, upozorivši još 2009. godine, nekoliko dana prije napuštanja funkcije.