Snimci tajnog sastanka austrijskog vicekancelara Heinz-Christiana Strachea s navodnom izaslanicom ruskog oligarha na Ibizi su predstava koja se pamti. Kako se dojučerašnji šef Slobodarske stranke Austrije (FPÖ) raskalašeno širi po kauču, pijan i prilično razuzdan – to je bio poklon za njegove političke protivnike i crvena lampica za konzervativnog kancelara Sebastiana Kurza. Strache je sa lica strgao ostatke građanske maske. Ispod je ostala ružna grimasa.

Prava priroda FPÖ-a je već dugo vidljiva

U biti „tajna operacija Ibiza" nije donijela neočekivana saznanja o karakteru Strachea i njegovih partijskih drugova. Jedino može biti zapanjujuće besramno ponašanje lidera FPÖ i to kako navodnim ruskim investitorima obećava državne javne natječaje u zamjenu za donacije stranci, kako u računicu ubacuje i kupovinu velikih novina. Strache se ponašao kao da je gazda Austrije sa svim njenim građanima.

Otkriće dolazi posle čitavog niza skandala koji su stavili pod pritisak bečku koaliciju konzervativaca i desnih ekstremista.

Čuli smo već za veze FPÖ s jednim članom takozvanih „Identitaraca" koji je dobio novac od masovnog ubojice iz Christchurcha. Slobodnjarci su također pokrenuli kampanju protiv javnog servisa ORF-a jer je voditelj postavio opravdano pitanje je li jedna karikatura koju je objavila stranačka omladina FPÖ nacrtana u stilu kako su to nekad radili nacionalsocijalisti. Drugi političar FPÖ-a je uspoređivao ljude (useljenike) sa štakorima, a na jednoj pivskoj večeri na kojoj su se okupili članovi pjevale su se nacističke pjesme. Popis ovih incidenata je beskonačan.

Slobodarci su već duže vrijeme izvan demokratskog spektra stranaka jer su svjesno odustali od povlačenja linije između sebe i neonacista ili drugih radikalnih desničarskih grupa.

Udarac desničarskom savezu na EU izborima

Afera s Ibize je udarac za planirani savez desničara u Europskom parlamentu. Njihovi čelnici sliježu ramenima, pa se malo predstavljaju kao žrtve neprijateljskih kampanja, pa malo kao da nemaju veze s tim. Ali slučaj FPÖ ponovo pokazuje da oni ne žele reformu EU-a nego njezino uništenje. I da je njihov politički model nastanjen dijelom u Rusiji, a dijelom u fašizmu.

Sa slučajem „Ibiza" su izgleda definitivno pokopane nade Mattea Salvinija, talijanskog ministra unutarnjih poslova i šefa desničarske Lege, da bi na europskoj razini mogao surađivati s umjerenim konzervativcima i tako zbilja steći utjecaj na europsku politiku.

Mlako distanciranje

Manfred Weber, bavarski demokršćanin i prvi kandidat Europske pučke stranke na predstojećim izborima, distancirao se od njih nakon ove afere. Oduvijek je, kaže, govorio da lijevi i desni ekstremisti i populisti nisu dio rješenja. Nejasno je zašto ovdje spominje ljevicu kada se radi samo o desnim ekstremistima. Nejasno je i zašto je njegovo distanciranje tako mlako.

Nažalost je upravo Manfred Weber godinama žmiriona uspon samoproglašenog antidemokrata Viktora Orbana do pozicije mađarskog samodršca koji se odavno otvoreno bori protiv europskih vrijednosti i normi. I nažalost je upravo Orban bio uzor Salviniju i drugima koji preuzimaju njegove recepte.

Ili se Manfred Weber u međuvremenu toliko stidi da izbjegava direktno govoriti o aferi austrijskih Slobodaraca? Ako sada konačno ne prepozna što se kuha u desnom uglu Europskog parlamenta i da se s takvim strankama ne mogu praviti politički „dealovi" – onda se ni Weberu više ne može pomoći.

Tko uđe u blato, taj će se i uprljati

Austrijski kancelar Sebastian Kurz je vjerovao da može uzjahati desničarskog tigra. U posljednje vrijeme su slobodarci isključili sve kočnice i sve više zagorčavali život Kurzu i vladajućoj koaliciji. Kurz želi sačuvati ostatke vjerodostojnosti kao građanski konzervativac, ali su Strache i kompanija vukli Vladu sve više u desni ekstrem. Kancelar je morao znati da se takva koalicija na duži rok ne može ni opravdati niti održati.

U suštini je jednostavno: tko uđe u blato – taj će se uprljati. Tko vjeruje da se može upuštati u bilo što s desničarskim ekstremistima i prijateljima neonacista – postat će njihov korisni idiot. Ne može biti vladajuće koalicije s ljudima koji zapadne demokracije nazivaju „dekadentnim" i sanjaju diktature putinovskog tipa.

„Strache na Ibizi" je posljednje upozorenje za sve u Europi koji misle da mogu ući u čamac s desničarskim ekstremistima i preživjeti tu plovidbu kao demokrati.