Mi smo disciplinirani i savjesni, kaže se o nama Nijemcima. Zato smo do sada donekle dobro prošli kroz korona-krizu. No to je prošlost.

Jer tko ovih dana boravi u Njemačkoj doživljava nedisciplinu, nesigurnost i djelomice kaotično djelovanje donositelja odluka.

Dojam samovolje

Tako su u saveznoj pokrajini Berlinu dopuštena okupljanja više od 500 osoba u zatvorenim prostorima; u susjednom Brandenburgu smije se okupiti čak 1.000 ljudi. U Sjevernom Porajnju i Vestfaliji na snazi je obveza nošenja zaštitne maske u svim školama i to posvuda: na nastavi, u školskim hodnicima i na školskom dvorištu. Berlinčani su ležerniji, pa se za vrijeme nastave ne moraju nositi maske. Nameće se dojam samovolje.

Što je u stvari temelj za odluke o mjerama za zaštitu od korone? Ima li svaki političar svog stručnjaka koji na različit način prosuđuje opasnost? Za ljude je to zbunjujuće. Broj zaraženih u Njemačkoj raste, puno ih se zarazilo na godišnjem odmoru. No zašto je obvezno testiranje za povratnike iz rizičnih područja uvedeno tek kada je pola Njemačke već ponovo bilo kod kuće?

I zašto moram u zračnoj luci držati odstojanje od 1,5 metara, a onda se u punom zrakoplovu gužvati pored osoba na susjednim sjedalima? Zašto je u unutrašnjosti restorana dopušten istovremeni boravak malog broja ljudi, dok se u velikim trgovačkim centrima broj kupaca često ne kontrolira? Ta mješavina različitih pravila dovodi do toga da se sve više ljudi ne pridržava nikakvih pravila. Održavaju se partiji kao da je koronavirus bio samo duh koji je sada nestao.

Jedinstvena pravila za Njemačku

To više ne može tako. Trebamo jasnoću i jedinstvena pravila u Njemačkoj. Obvezatnost i disciplina i kod političarki i političara koji korona-krizu ne koriste samo za profiliranje, nego nastupaju jedinstveno. Za zaštitu svih.