Ostavku je najprije podnio ministar za Brexit David Davis, a zatim i ministar vanjskih poslova i vodeći zagovornik Brexita Boris Johnson. Oni su osujetili pokušaj Therese May da svoj kabinet povede prema mekšem izlazu iz EU-a.

Koordinirane ostavke dvojice najžešćih ideologa Brexita vladu Therese May vode u kaos i ruše nade EU-a da bi narednih tjedana konačno mogli početi konkretni razgovori o ugovoru o raskidu i budućim odnosima.

Brexit rađa kaos

Još prošlog petka May je pokušala svojevrsnom akcijom prepada prisiliti svoj posvađani kabinet na jedinstvo. Ali ta se akcija, kao što se ispostavilo, pokazala kao potpuno pogrešna. Britanski konzervativci duboko su podijeljeni kada se radi o tome koliko bi uopće nakon Brexita još trebalo imati posla s Europom.

Tvrdolinijaši nisu spremni na kompromise, dok umjereni zastupnici u Donjem domu parlamenta smatraju da je tvrd Brexit o kojem sanja druga strana – sulud. Preko tog ponora nema mosta. Premijerka se drži na vlasti, ali je neizvjesno hoće li preživjeti glasanje o povjerenju. Sve što ju štiti je saznanje da trenutno njen težak posao nitko ne može obaviti bolje od nje same.

S druge strane, radikalnim zagovornicima Brexita nedostaje podrška u parlamentu. Jacob Rees-Mogg, koji se uvijek iznova vraća u igru, nije u stanju okupiti većinu. Situacija djeluje kao propala i beznadna. Vlada kaos, a burne scene u Donjem domu parlamenta ne vode stvaranju povjerenja.

Brexit, kao i konzervativna stranka, dijele Veliku Britaniju i truju političko sučeljavanje. Europska unija već mjesecima moli britansku vladu da ne pregovora sama sa sobom, već sa Bruxellesom. Ali umjesto da bude bolje, sve je gore.

Prijedlozi Therese May su tek početak

I pored svega, May smatra da njeni prijedlozi o blažem Brexitu pokazuju rezultate. Ali njeni prijedlozi koji su na stolu služe isključivo britanskim interesima. Zato bi u najboljem slučaju mogli biti tek osnova za daljnje pregovore.

Ta šarena mješavina, koja se sastoji od malo carinske unije i djelića zajedničkog tržišta – po britanskom ukusu, u toj formi nije prihvatljiva za EU. Potrebni su dalji kompromisi i detaljni pregovori, kako bi iz njih proizišlo prihvatljivo rješenje i za europsku stranu. Čak i da britanska premijerka preživi aktualnu borbu sa svojim domaćim tvrdolinijašima, u novom problemu bi se mogla naći kasnije onda ako joj Bruxelles ne bude želio dati ono što želi.

Neprestane trzavice u britanskoj vladi za EU su suvišno i nepoželjno odvraćanje pažnje od problema. Trenutno, naime, ima važnijih stvari kojima se treba baviti, od buke koju stvaraju različite Brexit-grupacije. Prijeteći NATO samit s Trumpom, kao i njegov, ništa manje opasan, sastanak s Putinom, spor oko izbjegličke politike i jačanje populista u Poljskoj, Italiji i Austriji, zapravo zahtijevaju svu pažnju i političku snagu velikih zemalja-članica EU-a.

Mjesečarenje

Umjesto toga snaga i vrijeme se traće na razgovore o Brexitu koji se vrte u krug. Djeluje kao da tvrdi zagovornici Brexita u Velikoj Britaniji ne shvaćaju situaciju u svijetu i da svojom nemilosrdnom precijenjenošću vjeruju da su u stanju sami izaći na kraj sa svim tim izazovima.

Ali sve dok vlada u Londonu jednom zauvijek ne razjasni tko vodi glavnu riječ kada je Brexit u pitanju i tko u Bruxellesu zastupa većinu, pregovore je besmisleno nastaviti. Diplomati EU-a prisiljeni su čekati dok se u Velikoj Britaniji ne završi bitka za vlast. I ako ne budu imali sreće, već dogovoreni dijelovi ugovora o raskidu mogli bi se izjaloviti.

Ali ako sada na vlast dođe jedan od pravih ideologa Brexita, Europa se može oprostiti od nade za postizanje praktičnog rješenja. Oni žude za tim da EU odlučno napuste bez ikakvih dogovora. Izgleda kao da u Velikoj Britaniji dijelovi vladajuće stranke mjesečareći idu prema ponoru. I kao da nitko u EU nije u stanju spriječiti taj pad.