Rezultat tzv. dizel-samita je upravo onaj koji se i očekivao: uspjeh za sve. Proizvođači su zasad izbjegli skupe preinake na "hardveru" automobila, dakle mehaničke promjene, promijeniti moraju jedino softver. Premijeri saveznih pokrajina u kojima se nalaze najveći centri automobilske industrije su zadovoljni jer su spašena radna mjesta. Gradovi dobivaju novac kako bi modernizirali svoje autobuse javnog prijevoza i stvorili nove, inteligentnije koncepte prometa što bi trebalo smanjiti štetne emisije ispušnih plinova i pozitivno se odraziti na zdravlje građana. A političari na saveznoj razini su za sljedeću godinu najavili strože kontrole kad je u pitanju ekološki profil automobila i time ovu nezgodnu temu prebacili na razdoblje nakon izbora u rujnu. Zabrane prometa dizel vozilima zasad više nisu tema, dizel-Njemačka može odahnuti*.

Industrijska politika za Njemačku...

No time nipošto nije otklonjen temeljni problem. A problem se ne odnosi na zagađeni zrak koji je još uvijek mnogo čišći nego prije (osobna opaska: vozim deset godina stari dizel njemačke proizvodnje, osim toga sam prije stvarno mnogo pušila i to i u zatvorenim prostorima).

Temeljni problem leži u jednoj industrijskoj politici koja želi istodobno štititi razne interese: autoindustrije koja je u velikoj mjeri zaslužna za njemačke izvozne uspjehe; interese oko 800.000 radnika koji su zaposleni direktno u autoindustriji i mnogih koji indirektno žive od ove industrijske grane. I na kraju interese politike koja želi spasiti Njemačku kao automobilsku naciju, blagostanje, svoje birače, a na kraju i ovog ili onog donatora vlastite stranke. Stroža pravila za ispušne plinove se u Bruxellesu sustavno sprječavalo, a skandale oko prijevara i stvaranja nedozvoljenih kartela vjerojatno svjesno ignoriralo. Sve u ime gore navedenih interesa.

…je na kraju industrijska politike protiv Njemačke

I to je tako išlo godinama. Isto kao i dizel, izumljen 1893. preko sto godina dalje razvijan i moderniziran sve dok sad nije došao do svojih granica. A s njim i njemačka automobilska industrija koja je godinama dobro zarađivala na dizelu i pritom ignorirala da se svijet mijenja i udaljava od motora na unutarnje sagorijevanje i stroja za tiskanje novca "Made in Germany". "Čini se da je državi ponestalo odmaka naspram automobilske industrije", zaključila je ministrica okoliša Barabara Hendricks ovih dana.

Politika i automobilska industrija su stajali toliko blizu jedno drugome da je pogled u budućnost bio zaklonjen. Ono što mi sad proživljavamo je poučak o posljedicama nacionalno orijentirane industrijske politike. Filozofija "Germany first", njemački interesi na prvom mjestu je, što se financija tiče, neko vrijeme funkcionirala besprijekorno. I navodilo političare na princip "i dalje tako". No zapostavljeni su ostali njemački automobil budućnosti i povjerenje. Povjerenje u automobilsku industriju i politiku i njihovu sposobnost da se uhvate u koštac s izazovima budućnosti.

*Na tzv. dizel-summitu održanom u srijedu (2.8.) predstavnici njemačke automobilske industrije (strani proizvođači nisu sudjelovali na sastanku) obvezali su se na promjenu softvera u oko 5 milijuna automobila s ciljem smanjenja dušikovih oksida na vlastiti trošak. U isto vrijeme predstavnici politike i industrije su osnovali fond s oko 500 milijuna eura za modernizaciju javnog prijevoza. Njemačka javnost je uglavnom negativno dočekala ishod ovog sastanka za kojeg se tvrdi da neće riješiti problem sa zagađenjem zraka u njemačkim gradovima. Isto tako se kritizira da nije pronađeno rješenje za preostalih desetak milijuna dizel-automobila.