To je bilo prije samo nekoliko godina, kad se činilo da je  vrhunac financijske krize već iza nas. Tada je jedno od najvažnijih političkih pitanja u Bruxellesu bilo trebaju li pobjedničke stranke europskih parlamentarnih izbora imenovati i predsjednika Europske komisije.

Takvo pitanje se danas čini upravo apsurdno nevažno. Danas jedva da prođe mjesec dana, a da se ne pojavi novi, izuzetno opasan trend koji dovodi u pitanje same temelje Europske unije.

Na predstojeći odlazak Velike Britanije smo se u međuvremenu gotovo navikli. Ali već i sama odluka o Brexitu sa svim njenim posljedicama dovodi u veliko pitanje samu Europsku uniju. Mađarska i Poljska su se oprostile od načela pravne države kakva je prije bila sama po sebi razumljiva. Španjolska se zbog Katalonije nalazi u najvećoj državnoj krizi u njenoj novijoj povijesti. Nekontrolirani dolazak izbjeglica u Europu je kontinent stavio u tešku kušnju i stvara ideološke razlike kakve su prije bile nezamislive. I posvuda bilježe uspjehe stranke koje žele ograničiti utjecaj Europske unije ili ju čak i ukinuti.

Ništa više nije samo po sebi razumljivo

Izvan Europe ne izgleda bolje: bio to Trump, Erdogan ili Putin, tradicionalni partneri se pretvaraju u nesigurne kolebljivce, neki od njih i u otvorene protivnike. I time da se vratimo Europskoj uniji: ubojstvo jedne novinarke koja istražuje korupciju bi se možda moglo očekivati u Rusiji, ali u malenoj članici EU-a Malti? Pa gdje smo došlii?

Sve to dolazi istovremeno. Ništa se više ne čini samo po sebi razumljivo, što se tako činilo još prije par godina. Temeljna ideja europske integracije koja obuhvaća sve više članica? Nekad bilo, sad se spominjalo...

Pitanje je i kako se Europa odnosi prema novim problemima. Ako se do sad činilo da je Angela Merkel bila neosporna vodeća osoba Europe, nakon njemačkih parlamentarnih izbora je njena pozicija mnogo slabija. Više neće moći ispunjavati tu ulogu tako suvereno kao prije.

Nestala je čarolija Macrona

Francuski predsjednik Emmanuel Macron se sam nudi kao obnovitelj i spasitelj europske ideje. Ali europsko čudo od djeteta brzo gubi svoj šarm i to ne samo u Francuskoj. Kada bi bile provedene njegove reforme financijske politike, one bi išle na teret Njemačke. Ne samo to: Macron u međuvremenu upozorava Europsku uniju na opasnost sklapanja novih trgovinskih sporazuma s trećim zemljama zato jer su građani navodno siti globalizacije i moraju biti zaštićeni od nje. Bijeg od neugodnog svijeta – izgleda li tako ideja Europe?

Istina je: duh vremena trenutno korača u smjeru nacije, identiteta, podizanja granica. Inicijativa predsjednika EK Junckera da se i euro i Schengenska zona prošire na sve članice Europske unije zato se ne čini samo kao da je s nekog drugog planeta, nego je i kontraproduktivna.

Ono što Europska unija u ovakvoj situaciji treba nisu velike vizije, nego jasna rješenja problema. Okončati ilegalnu migraciju, oko toga se svi mogu složiti. Digitalni razvoj isto tako nije sporan, a od više suradnje po pitanju obrane svi mogu imati koristi.

To su stvari koje i ovaj EU summit želi riješiti. Više od toga u ovom trenutku neće ići, ali ne smije biti ni manje od toga.