Politika i mediji u Europi su, razumljivo, nakon terorističkih napada u Parizu, usredotočeni na pitanja sigurnosti i potrage za počiniteljima, kao i na borbu protiv Islamske države. Međutim, izbjeglička kriza se u sjeni terorističkih napada i dalje zaoštrava. Ne smije se od toga okretati glava. Problemi na balkanskim granicama sve su veći. Dosadašnji nedovoljno energični pokušaji da se dođe do zajedničke europske politike prema izbjeglicama ostali su bez rezultata. Cilj usporavanja migracije - od Turske, preko Grčke i Balkana, do Njemačke, nije postignut, unatoč mnogim kriznim summitima i vijećanjima.

Na tim susretima je šefovima država i vlada moralo od početka biti jasno da njihovi recepti neće uroditi rezultatima. Ne postoji efikasna kontrola vanjskih granica Europske unije. Ne postoje kapaciteti za zbrinjavanje izbjeglica u Grčkoj. Ne postoji pravedan ključ za raspodjelu izbjeglica u Europskoj uniji. Tko može, ogradi se žicom, nadajući se da će ga izbjeglice zaobići i otići za Njemačku. Izbjeglice i migranti prisiljeni su da i dalje, po hladnoći i kiši, pješice prevaljuju put preko cijele Europe.

Kad će sve krenuti naopako?

Pred navalom izbjeglica Švedska je kapitulirala pa tako u suštini ostaje samo Njemačka kao zemlja koja ih prima. A u Njemačku dnevno dolazi 6.000 ljudi. Takav tempo se neće moći dugo održati. Pokrajine se bune protiv politike Berlina, njemačka kancelarka je pod enormnim pritiskom. Negdje oko Božića broj pridošlica premašit će milijun, a iduće godine će se sve to nastaviti.

Neke tranzitne zemlje sada su počele na svojim granicama zaustavljati ljude iz Pakistana, Irana i iz afričkih zemalja. Tisuće njih su već na makedonsko-grčkoj granici - u teškim, nehumanim uvjetima. Ljudi su toliko očajni da sami sebi nanose povrede zašivajući si usta. Policija se boji da bi moglo doći do izbijanja nasilja između različitih izbjegličkih grupa. Ali to je tek nagovještaj svega što će uslijediti ako Njemačka ostvari svoju najavu i vrati sve ljude koji nemaju šanse dobiti azil.

Tisuće i tisuće ljudi završile bi u Austriji, Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji, Makedoniji i Grčkoj. Bile bi to žrtve izbjegličke politike EU-a koja je potpuno zakazala. Tvrdnja političara da bi s centrima za registraciju i kontingentima riješili problem, naprosto je licemjerna. Pretpostavka takvog sustava jest da se vanjska granica Europske unije hermetički zatvori. To se na tursko-grčkoj granici ne može provesti djelo - ni politički niti logistički.

Turska je preopterećena

Potpuno je besmisleno sve nade sada polagati u Tursku i tvrditi da bi s novcem i lijepim rečima bilo moguće uvjeriti tu zemlju da zadrži sirijske izbjeglice kod sebe. Kao prvo, Turska to uopće nije u stanju. Zemlja bi morala potpuno ograditi svoju obalu i u roku od nekoliko tjedana drastično popraviti životne uvjete izbjeglica. Kao drugo, kroz Tursku ne prolaze samo Iračani i Sirijci. Sve više izbjeglica dolazi i iz Afganistana, Pakistana, Irana i Eritreje. Zar da ih Turska sve zaustavi? Kako? Uza sve to, ljudi spremni na bijeg dobivaju signal iz Europske unije: "Bježite sada, prije nego što se vrata zatvore!“ To dodatno povećava broj izbjeglica.

Muškarcima, ženama i djeci koji trenutno tavore na makedonskoj granici potpuno je svejedno kakve se igre igraju u EU-u. Oni trpe, a ne znaju zašto. To je sramota za Europsku uniju. Moramo se s tim suočiti.