"Još jednom je sve ipak dobro završilo!" To će zacijelo reći mnogi u Njemačkoj nakon što kandidat Alternative za Njemačku (AfD)  nije uspio osvojiti prvu gradsku vijećnicu. Ali, tu problemu nije kraj. Jer, rezultat je bio razmjerno tijesan, ipak je 45 posto birača glasovalo za AfD.

Za taj ipak tijesni ishod sve su snage morale biti udružene. Bila je potrebna suradnja svih ostalih stranaka da bi se spriječilo Sebastiana Wippela, od nasljednika mirne revolucije unutar CDU-a do nasljednika DDR-ove diktature u Ljevici. Pitanje vlasti je stavljeno iznad pitanja temeljnih uvjerenja. CDU-ovu bazu to neće ostaviti mirnom.

Kod ovih izbora se, međutim, nije radilo o komunalnoj razini. Izbori u najistočnijem gradu Njemačke predstavljali su još veću dilemu.

Svi protiv jednoga?

AfD je na velikom području oko Görlitza na općinskoj razini u gradskim i okružnim vijećima odnedavno najjača snaga. Izbori se održavaju svakih pet godina. Novo područje "pod nadzorom AfD-a" proteže se uz cijelu njemačko-poljsku granicu sve do Berlina i dalje na sjever do Baltičkog mora. Pobjeda CDU-ovoga kandidata u Görlitzu gotovo ništa ne mijenja na činjenici da je AfD na putu da na istoku Njemačke postane "narodna" stranka koju će birati 20 do 30 posto ljudi.

Na predstojećim pokrajinskim izborima najesen AfD će zacijelo u dvije savezne pokrajine postati najjača snaga. Da bi se moglo sastaviti vladu protiv AfD-a bit će nužna koalicija tri ili četiri stranke. Onako kako se to sad dogodilo u Görlitzu. Da bi CDU mogao surađivati i s Ljevicom već sad se naslućuje.

Među onima koji su još doživjeli DDR već sad se govori posprdno o "blok-strankama". U DDR-u su postojale neke alibi-stranke bez vlastitog profila čija je zadaća bila štititi diktaturu stvarajući privid demokracije. Odluke je uvijek donosila većinska stranka, Jedinstvena socijalistička stranka Njemačke SED. Iako je ta povijesna usporedba kriva, ona ipak ukazuje na zabrinjavajući jaz između građana i stranaka.

Nakon pokrajinskih izbora cilj će biti spriječiti AfD. A to znači, prema sadašnjim očekivanjima, ignorirati najjaču političku snagu. To nameće pitanje, što će zamijeniti staro demokratsko načelo da najjača stranka pobjeđuje ili predvodi razgovore o stvaranju koalicije?

Izbjeći daljnju polarizaciju

A tu su i druga pitanja. Što je s natjecanjem stranaka s obzirom na njihove profile ako se one odriču vlastitih ciljeva ili kandidata da bi nekoga drugoga spriječile? Je li to onda korektno sučeljavanje mišljenja?

I može li to na dugi rok biti dobro? Ne postoji li opasnost da izbori budu dovedeni u pitanje i izgube legitimnost? Ako se na primjer, a i takav se prijedlog nedavno čuo, tako dugo bira dok rezultat ne bude odgovarao određenim strankama?

Naravno, Njemačka ima posebnu povijesnu odgovornost: nikad više fašizma, nikad više diktature! Ali, zar ne bismo upravo zato svi morali biti zainteresirani da njegujemo živu demokraciju? Onaj tko svijet dijeli na "dobre" i "loše", što se nažalost sve češće susreće u političkom nadmetanju, ide u krivom smjeru. Ta dihotomija podsjeća na stare njemačke bajke. Izgleda da je slabost Nijemaca da iz toga razvijaju neku političku romantiku. Ali, gdje je previše emocija i premalo hladne glave, tu nedostaju nijanse i spremnost na kompromise. Umjesto toga dolazi do polarizacije i stvaranja neprijateljskih tabora. Tako nestaje vjera u snagu demokratske politike.

Potreban novi pristup

To što je u Görlitzu ipak sve "dobro" završilo ne može prikriti politički potres koji upravo doživljava politički tako dugo stabilna Njemačka. Time se ne misli samo na AfD nego i na slabost tradicionalnih stranaka SPD-a i CDU-a i gotovo bajkoviti uspon Zelenih. Demokracija zato treba hrabre političare koji će razmišljati i djelovati na nov način.

Kako bi, primjerice, bilo sa stvarnim raspravama o pogreškama i vizijama? Pogreškama i propustima kao što je recimo onaj da se u Görlitz do danas ne može doći ni vlakom ni zrakoplovom. Za navodni "europski grad" to je dokaz neuspjeha. Zašto se u predizbornoj kampanji gotovo uopće nije govorilo o vizijama kako bi grad na tromeđi Njemačke, Češke i Poljske stvarno mogao biti uređen kao potpuno novo mjesto suradnje? To da je sad pobijedio CDU-ov kandidat rumunjskog podrijetla možda bi moglo potaknuti takvu otvorenu raspravu.

Ili kako bi bilo s renesansom realne politike? Ima dovoljno gorućih problema. Kad bi se njih stavilo u središte pozornosti, to bi moglo oduzeti energiju polarizaciji. Danska, na primjer, zato pokušava s manjinskom vladom. Zašto ne? U Njemačkoj bi to možda moglo pomoći da se zatrpaju politički rovovi koji se protežu cijelom zemljom - sve do Görlitza.