Signali su nedvosmisleni: mrzovoljni konobari spremaju stolice i stolove s terasa kafića na dulje vrijeme u skladišta, susjedi metu lišće i spremaju ležaljke s balkona u podrum. Došlo je ono doba godine kada se iz ljetnog raspoloženja bez predaha prebacujemo na tmurno, zimsko. A s njim dolazi i iritantni ritual pomicanja kazaljki na satu. Jedan sat dulje spavanja, više svjetla ujutro, zato ranije pada mrak.

U nedjelju ujutro gotovo čitava Europa vraća kazaljke na satu i opet svi raspravljaju o smislenosti ovog poteza. No ovaj put se raspravlja žučnije i kontroverznije nego dosada. Ovo pomicanje na zimsko vrijeme bi moglo postati posljednje. Tako to barem vidi Europska komisija i više od 80 posto građana koji su se o ovoj temi izjasnili u jednom online ispitivanju. No – dvije trećine građana koji su sudjelovali u ispitivanju su Nijemci.

Ministar gospodarstva bi da stalno bude ljeto

Komisija bi rado okončala ovu 38-godišnju praksu i to ako je moguće već sljedeće godine. Nakon toga bi svaka članica Europske unije trebala sama odlučiti u kojem ritmu će ostati: zimskom (zapravo „normalnom") ili ljetnom. No još ništa nije definitivno odlučeno. Svoj blagoslov moraju još dati Europski parlament i same članice EU-a. No svi signali ukazuju na to da bi promjena računanja vremena mogla postati stvar prošlosti. No u kojom vremenu ostati? Njemački ministar gospodarstva Peter Altmeier se snažno zalaže za zadržavanje ljetnog računanja vremena. I pritom, kao jedan od najbliskijih suradnika, može računati s podrškom kancelarke Merkel.

Stoga se može očekivati da će noćašnje pomicanje na zimsko vrijeme biti ujedno i posljednje. I to je dobro. Jer, što nam je ovo vječito pomicanje kazaljki uopće donijelo? Ništa! Ušteda energije? Stručnjaci kažu da se ovaj efekt nikada nije pojavio. Istodobno je promjena vremena donijela stres modrenom organizmu: izlučivanje hormona i funkcije mozga su poremećene zbog ovog mini jet-laga. Posebno naporno za one koji rade smjenski rad ili moraju ustati vrlo rano. Sve to za privremeni efekt.

Protiv asocijalnog društva

Doduše stručnjaci tvrde da se zdrav organizam najkasnije nakon tri dana prilagodi svakoj promjeni vremena no naglasak leži na „zdravom". Što je s kronično bolesnima, starijima ili roditeljima male djece koja opet imaju svoj vlastiti „ekskluzivni" bioritam? Zar se njihova svakodnevica ne broji? To nipošto ne bi smio biti slučaj. Jer društvo koje se ravna samo prema najjačima je jedno asocijalno društvo. Od pomicanja kazaljki su izgleda profitirali samo sumnjivi savjetodavni magazini sa svojim „praktičnim" savjetima kako prebroditi „mini jet leg" razdoblje. Jedan od „bisera" iz tih rubrika: uoči prebacivanja na zimskom vrijeme, nakon podneva više ne biste smjeli piti kavu, provesti mnogo vremena u šetnjama, izbjegavati stres, grickati mnogo oraščića za poboljšanje koncentracije itd.itd. Znači savjeti koji više-manje važe cijele godine i koji se mogu svakodnevno pronaći u rubrikama razbibirige.

Ruku na srce, uzrujavanje oko prebacivanja vremena mirne duše možemo opisati kao luksuzne brige i zapitati se nema li Njemačka, pored svih kriza, ratova i gladi u svijetu pametnijeg posla nego natezati se oko ljetnog i zimskog vremena. Točno je da se ovdje ne radi o egzistencijalnom pitanju. No ako se povodimo za ovom logikom tada se nećemo baviti ni mnogim drugim pitanjima naše zapadne svakodnevice.

Hitler je podržavao promjenu vremena

Kratki pogled na povijest prebacivanja kazaljki u Njemačkoj bi mogao biti od pomoći pri donošenju odluke. Usred prvog svjetskog rata njemački car Wilhelm II je došao na ideju kako pomoći vojnoj industriji u uštedi dragocjene energije i tako produljiti rat. 30.travnja 1916. kazaljke su pomaknute na ljetno vrijeme. Ratni protivnici Velika Britanija i Francuska su, kako bi postigle isti učinak, učinile isto. No odmah nakon završetka rata je ukinuta ova praksa.

Trebalo je čekati drugi veliki rat da bi netko (Nijemac) došao na istu ideju. Adolf Hitler je 1940. iz istog razloga kao i njegov prethodnik uveo ljetno računanje vremena. 1949. se opet sve vratilo na staro. Na ponovno uvođenje promjene računanja vremena u Njemačkoj 1980. je opet utjecao nedostatak energenta, ovaj put ne zbog svjetskog rata nego zbog naftne krize. U ostatku Europe pomicanje kazaljki uvedeno je 1996.

No ponovimo još jednom povijesne aspekte: jedan nestabilni car i jedan suludi diktator, koji su odgovorni za dva najveća svjetska rata u povijesti, uveli su pomicanje vremena zbog tih istih ratova. Ako zbog ničeg drugog a ono zbog ove činjenice: pomicanje kazaljke može mirno ponovno otići u povijest. Zbogom zimsko vrijeme i hvala – na ničemu!