Najnovije izdanje europske video-serije „Korona-samit" ulijeva nešto nade. S obzirom na veliku krizu, čini se da se 27 šefova država i vlada slažu oko toga da spor oko do sada neviđeno visokih svota novca više ne bi trebao toliko izlaziti u javnost. Jedinstvo bi trebalo sve osnažiti.Opredijeljenost za solidarnost bi trebalo primiriti građane EU-a koji gube radna mjesta, strahuju za svoju egzistenciju i koji uskoro možda više neće imati novca za najosnovnije: „Pogledajte, vaše vlade se brinu i žele pokrenuti razvojni program od tisuću milijardi eura!" To bi trebala biti bude dobra vijest.

Zbog kome u koju su borci protiv pandemije doveli gospodarstvo i društvo, to i jest potrebno. Snažnu volju čelnika 27 zemalja EU da se ide naprijed, naglasio je i predsjednik Vijeća EU-a Charles Michel, nakon svog četvrtog korona-video-samita. Dakle u Europskoj uniji ne bi trebalo biti potresa. Ljutite prijetnje i pitanja talijanske vlade,čemu uopće EU ako sada ne pomaže, do daljnjeg su utihnule.

Čvrsta volja, ali bez jedinstva

Nakon kratkog savjetovanja s kolegicama i kolegama, talijanski premijer Giuseppe Conte bio je iznenađujuće oduševljen. Sada postoji fond za obnovu koji bi se trebao financirati uz pomoć zajedničkih europskih jamstava. Prije tri tjedna tako nešto je bilo nezamislivo, ocijenio je Conte. No talijanski premijer je u zabludi. Za mnoge šefove vlada su zajednička jamstva, obveznice ili dugovi i dalje nezamislivi.

Dame i gospoda šefovi država i vlada i dalje nisu složni oko pitanja kako bi novac trebalo raspodijeliti: u vidu direktne pomoći državnom proračuna ili u vidu kredita, koji bi nekada trebalo otplatiti. Njemačka je za kredite, Francuska, kao i Italija, za uplatu u državni budžet. Španjolska je izišla s idejom da EU preuzme dugove koji se vječno ne bi otplaćivalo. Tu fantaziju su potakle najave njemačke kancelarke Angele Merkel da će Nijemci biti solidarni i da će u zajednički EU-budžet uplatiti znatno više novca nego dosad. Konkretne brojke kancelarka pritom nije spominjala.

Samo udruženim snagama

Dakle, raspoloženje je bilo opuštenije. Cilj je jasniji, ali nisu utvrđeni detalji, iako svi upozoravaju na hitnost situacije. Sada bi Europska komisija, u roku od nekoliko tjedana, trebala stvoriti političko čudo i predstaviti EU-budžet koji bi trebalo biti osnova za veliki fond za obnovu. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen već je nagovijestila da će zemlje EU-a u zajednički proračun morati uplaćivati dvostruko više nego do sada. Dakle, umjesto 150, 300 milijardi eura za dvije ili tri godine. Želja je da se taj temeljni kapital nakon toga kreditima poveća na tisuću milijardi. Hoće li se onda ta svota zemljama koje su teško pogođene koronakrizom proslijediti u vidu kredita ili da se pokloni kao direktna uplata u državni proračun, ostaje nejasno. Von der Leyen to zamišlja kao neku „mješavinu". Drugim riječima: ni ona sama ne zna kako.

Jasno je jedino da će jače zemlje EU-a morati pomoći slabijima. Težišta će biti pomicana. Novac više neće teći kao ranije na istok, nego na jug. Solidarnost u EU-u će morati položiti još nekoliko teških ispita. Troškove pandemije koronavirusa će biti prisiljeni preuzeti porezni obveznici u sjevernim zemljama EU-a. Njemački udio će iznositi najmanje 25 posto. Nijemci će morati pokazati solidarnost i za to zaslužuju zahvalnost južnih zemalja. To je moguće samo zajedničkim snagama. Niti jedna od zemalja EU-a ne bi imala šanse sama. Gospodarstvo je na zajedničkom tržištu previše isprepleteno. Zemlje EU-a će sada zajedno pasti u provaliju recesije iz koje će se morati izvući zajedničkim snagama.