Nijemci i nisu baš nešto sretni s 3. listopadom kao nacionalnim praznikom. Datum je odabran čisto tehnički, prije 24 godine, zato što je to bilo potrebno radi tadašnjih rokova za izbore. Iz toga se nije rodilo pravo praznično raspoloženje. No, Dan ujedinjenja je ipak dobra prilika da se svake godine promotri dokle se s tim ujedinjenjem odmaknulo. Svake godine nas statistike opskrbljuju s podacima o tome; pa po 24. put bacamo pogled na njih: gospodarska snaga istočnih saveznih pokrajina je još uvijek za trećinu manja od onih na zapadu zemlje. Istočni Nijemci u prosjeku znatno manje zarađuju. Njihova imovina je duplo manja. Samo je svaki peti zapadni Nijemac već bio na istoku zemlje. Ma da, eto baš - ujedinjenje.

Doduše, ni gospodarska moć nekih zapadnonjemačkih regija nije veća. Mirovine su znatno niže u zapadnoj nego u istočnoj Njemačkoj - pri istovremeno znatno višim troškovima života. Infrastruktura na zapadu zemlje trune; žene svugdje u Njemačkoj zarađuju manje od muškaraca, a teško da će se naći neki žitelj Gornje Bavarske koji je bar jednom u životu bio u Donjoj Saskoj.

Razlike nisu nestale; sada su u međuvremenu svugdje prisutne. Istočni i zapadni Nijemci jedni druge smatraju sasvim drukčijima, ali su im približena stajališta po pitanju onoga što ih brine i što ime je važno u životu: prihodi, prijatelji, obitelj, partnerstvo. A sloboda koja im je svima najvažnija jeste sloboda mišljenja.

Radujmo se!

Zato mislim da je vrijeme da nam ono zajedničko postane važnije od onog što nas razdvaja. Tako je u međuvremenu i većina Nijemaca za to da se Njemačka jače angažira u međunarodnim krizama. To je sad novo. Vrijeme je da građani najmnogoljudnije i gospodarski najjače nacije u Europi postanu svjesniji svoje odgovornosti i da se suoče sa svojom ulogom: ta debata bi bila dostojna jednog nacionalnog praznika. Koliko god pojam "nacije" bio težak, uzimajući u obzir njegovu zloporabu u njemačkoj povijesti, mladi ljudi u ovoj zemlji ne vide sebe više kao istočne ili zapadne Nijemce, već kao Nijemce i Europljane.

Zbog toga, naravno, ne moramo mijenjati naziv Dana njemačkog ujedinjenja. Radujmo se zbog toga što nitko ni u zemlji ni izvan nje ne razmišlja ozbiljno o ponovnom razbijanju tog jedinstva. Radujmo se zbog toga što je ujedinjeno ono što ionako pripada zajedno. Radujmo se što imamo jedan nacionalni praznik. Radujmo se zajedničkom slobodnom danu i – slavimo!