Unatoč razlikama u mišljenima oko moguće isporuke oružja Ukrajini, njemačka kancelarka Angela Merkel i predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Barack Obama demonstrativno su pokazivali jedinstvo na zajedničkoj konferenciji za novinare, tvrdeći da i dalje prema ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu nastupaju homogeno. Njemačka kancelarka je diplomirala fiziku pa joj je važna intelektualna preciznost, i morala bi znati da su te stvari, jedinstvo i razmimoilaženje, u isto vrijeme nemoguće. Ali političarki Angeli Merkel ne preostaje ništa drugo nego da se pripremi za slučaj da američki predsjednik Ukrajini ipak isporuči hitno potrebno oružje.

Barack Obama i Angela Merkelova ne bi se trebali zavaravati. Ruski predsjednik odavno je primijetio tu finu pukotinu u zapadnom savezu, Putin će znati kako da ju iskoristi. Pokušat će korak po korak udaljiti Amerikance i Europljane, jedne od drugih. A američko-europsko jedinstvo važnije je nego ikada. Ne samo u sukobu s Rusijom, već i u borbi protiv „Islamske države“, u pregovorima o iranskom nuklearnom programu, u bliskoistočnom konfliktu, ili oko pomirenja u Afganistanu.

Rijetko kad je nakon Drugog svjetskog rata bilo toliko opasnih sukoba kao danas. I svugdje Amerikancima trebaju Europljani i obratno. Sloga i funkcionirajući krizni menadžment skoro da su neka vrsta životnog osiguranja.

Angela Merkel na potezu

Obamine kritičare u SAD-u to ne zanima. Njih predvodi stari tvrdolinijaš John McCain, i oni opet u javnosti slikaju sliku o Obami kao i predsjedniku koji oklijeva donijeti teške odluke, i koji nakon Iraka i Sirije u još jednom konfliktu ohrabruje neprijatelje Amerike na sve drskije poteze. Nisu se ustručavali ni od toga da napadajući Angelu Merkel prvi put grubo napadnu nekog stranog državnika. I pritom svjesno kalkuliraju mogućnost da Europljani i Amerikanci u pogledu Rusije govore različitim „jezikom“.

Ipak, sve to ne mora otići predaleko. Angelu Merkel u Sjedinjenima Američkim Državama vide kao osobu koja je Europljane održala na okupu u konfliktu s Rusijom. Ona je vratila Njemačku na svjetsku političku pozornicu. Njezina uloga je presudna. Američki predsjednik konačno ima broj telefona nekoga s kime može porazgovarati kada se u Europi donose važne odluke, što je po Henriju Kissingeru do sada nedostajalo. To je telefonski broj ureda Angele Merkel. To će, dugoročno gledano, impresionirati i američke kritičare Angele Merkel.

Plan B?

Unatoč političkoj snazi, njemačka kancelarka je upravo u ovoj fazi konflikta posebno ranjiva. Njezina diplomatska inicijativa je rizična. Obama ima obzira prema tome. Nikako drugačije se ne može protumačiti njegova odluka da odgodi isporuku oružja Ukrajini, barem do završetka sastanka u Minsku.

Ako summit propadne, pitanje naoružavanja Ukrajine će se svom silinom vratiti na dnevni red. Puno toga govori u prilog tezi po kojoj bi se onda trebalo uputiti jak, zajednički signal Putinu. Kada bi se potom, kao do sada, samo malo po malo zaoštravale sankcije, to bi u Moskvi bilo shvaćeno kao znak slabosti. A i u pogledu humanitarne katastrofe koja je u Ukrajini na pomolu, ne bi bilo etički prihvatljivo da se radi kao do sada.

Naoružavanje kao priznanje neuspjeha?

Bez obzira da li se reagira mirno ili snažno, ta reakcija mora biti dio nove strategije prema Rusiji. Kako se postaviti prema Putinu? Kako se postaviti prema zemlji koja nanovo interpretira poslijeratni poredak, koju je zahvatio val nacionalizma i koja se istovremeno ne želi modernizirati? Čak i Angela Merkel, koja odlično poznaje ruske prilike, odavno priznaje da na to nema odgovor. Tako gledano, pitanje isporuke oružja Ukrajini je u stvari izraz bespomoćnosti. Isporuka oružja bi bilo ništa drugo nego priznanje neuspjeha - diplomacije i razuma.