Njemačka vlada je konačno nešto poduzela i suprotstavila se Turskoj. A to je bilo već odavno potrebno. Jer bilo je i drugih mogućnosti. Ali ono što je važno: njemačka strana po prvi puta jasno pokazuje da više ne računa na riječi upozorenja. A ministar vanjskih poslova Sigmar Gabriel (SPD) je također upozorio da po tom pitanju vlada sloga s koalicijskim partnerom CDU-om čak i u ovim danima uoči parlamentarnih izbora.

Već mjesecima se Turska ponaša prema uhićenim njemačkim državljanima na način koji bi bio nezamisliv u svakoj državi Europske unije, koji bi protiv bilo koje zemlje EU-a doveo do ozbiljne diplomatske krize. Devet, od u jednom trenutku čak 22, državljana Njemačke još uvijek sjede u turskim istražnim zatvorima. Najugledniji slučajevi su nedavno uhićeni suradnik Amnesty Internationala Peter Steudtner, prije 157 dana uhićeni novinar Deniz Yücel i prevoditeljica Mesael Tolu koji su optuženi za "propagandu terora". Njemački ministar je tu bio jasan: "Sjede po nepravdi koja svakoga može pogoditi."

Uporna provokacija

U globaliziranom svijetu spada u svakodnevnicu da neki njemački državljanin iz raznih razloga negdje u svijetu bude uhićen, zbog nasilja, prometnog prekršaja, spolnog napastovanja i to je dio diplomacije. Ali ovo je nešto drugo: "Moramo pod svaku cijenu ustrajati na, po međunarodnom pravu zajamčenom, kontaktu s konzularnim predstavnicima" ovih zatvorenika, kaže Gabriel. Jer ovo je za diplomaciju neprijateljski čin, uporna provokacija. I za ministra vanjskih poslova i za kancelarku. Ali tu se radi i o većim stvarima. Tu se radi o napuštanju temeljnih europskih vrijednosti, o slomu pravne države – što uključuje i pouzdanost, tu se radi o demokraciji.

Jesu li obzirom na sve to dovoljne ove mjere upozorenja za putovanja u Tursku i vladinih jamstva za izvoz u tu zemlju? Oštrije upozorenje njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za putnike u Tursku se čini tek detaljem. U ovom obliku ono vrijedi za 25 zemalja i nije kategorično – možda je tu strah od odštetnih zahtjeva turističkih agencija. Ali iz rečenice da se "osobama koji iz osobnih ili poslovnih razloga putuju u Tursku savjetuje da se i u slučaju kraćeg boravka jave diplomatskim predstavništvima Njemačke kako bi bili upisani u popise građana koji se nalaze u toj zemlji" već vrišti upozorenje da Turska nipošto ne znači samo sunčane plaže. Svako putovanje je rizik. A on bi se trebao izbjegavati.

I najava Gabriela da će doći do "promjena smjernica" kod jamstava koje Njemačka daje ovdašnjim tvrtkama prilikom izvoza u Tursku će imati posljedica, više po zemlju na Bosporu nego po njemačko gospodarstvo koje trenutno puca od snage. To je poruka gospodarstvu kako Berlin više ne vjeruje Turskoj. Što se njemačkog izvoza tiče, ministar očekuje tek "značajno smanjenje", ali ne ozbiljni poremećaj.

Vrijednosti imaju cijenu

Da, držati se europskih vrijednosti može imati i svoju cijenu. Dok su televizijske postaje ove srijede čekale na izjavu ministra vanjskih poslova, jedna od njih je emitirala i propagandni spot za turski turizam. Čak i izdavačka kuća Springer koja se bori za svojeg dopisnika Deniza Yücela u svojim izdanjima – kao i u drugim njemačkim listovima - objavljuje oglase za, ah, tako lijepu Tursku. Podjednako iritirajuće. Tko se želi držati nekih vrijednosti, mora biti spreman i platiti cijenu za njih.

Nekih dva mjeseca prije izbora u Njemačkoj, dakle usred izborne bitke, ministar Gabriel je ukazao kako je ovo zajednički stav i kancelarke Merkel i njenog protukandidata Martina Schulza. Vlada i najveće stranke, tako to izgleda, odlučno stoje uz oštar stav prema Turskoj. Tek na kraju je Gabriel dao do znanja kako bi on, zajedno sa Schulzom, bio sklon čak i oštrijim mjerama protiv Turske. Tu je i pitanje carinske unije s Turskom na razini čitave Europske unije koja bi se mogla dovesti u pitanje. Da li socijaldemokrati tu žele imati još jedna otvorena vrata? Ili slute kako niti ovi njemački postupci neće osobito impresionirati Ankaru? Jer put gospodina Erdogana već odavno vodi sve dalje od Europe, ne samo od Njemačke.