„Tako nešto ne treba biti", kaže trener Leverkusena Peter Bosz. „S nogometom to nema veze", misli i sudac Deniz Aytekin. „U osnovi, to ne treba nitko", misli i trener Mönchengladbacha Marco Rose.

Sve izjave važnih ljudi njemačkog nogometa. Svi govore o „utakmicama duhova", utakmicama koje se održavaju bez publike – mjeri koja je logična, ali nedovoljna kao reakcija nogometa na koronavirus.

Utakmice bez publike: tako nečeg nikad nije bilo u 58 godina postojanja nogometne Bundeslige. Premijera ove srijede kod utakmice Mönchengladbacha i Kölna je i pokazala kako to nije nešto što bi itko želio ponoviti. Mrtvačka tišina, poneki uzvik igrača koji odjekuje na praznim betonskim tribinama. Ponekad se čuje čak zvižduk vjetra. To je sterilna atmosfera treninga koja se mogla vidjeti u Borussiaparku. Dva sata kasnije je u pariškom Parku prinčeva održana utakmica Lige prvaka između Pariza i Dortmunda. Ista priča. Plave tribine zjape prazne. To nije nogomet kakav poznajemo. To nije nogomet kakav trebamo.

Milijarde razloga da se nastavi igru

Ali neki ga očito trebaju. Klubovi, lige, udruge i mediji – svi oni imaju golem interes da se nastavi ova predstava s loptom, bez obzira na koronavirus, bez pitanja o pandemiji. Jer radi se o puno novca. Samo Bundesliga okrene četiri milijarde eura po sezoni, 1,48 milijardi je tu od medija za praćenje utakmica.

A baš ti ugovori predviđaju cjelovitu sezonu: zato su pokrovitelji i postaje i platili takvu svotu. „Uopće se ne postavlja u pitanje da se sezona odigra kao što je predviđeno, do sredine svibnja", stoji u priopćenju Njemačkog nogometnog saveza objavljenog prošle nedjelje.

Može se reći: posao je važniji od zdravlja. Jer naravno i u takvim utakmicama bez publike se susreću igrači, treneri, suci, prateće osoblje, redari, novinari i drugi ljudi. Prvim pozitivnim testom na koronavirus među profesionalnim nogometašima bi i posljednjem odgovornom u njemačkom nogometu trebalo biti jasno da mogu biti zaraženi i mladi, trenirani i liječnički intenzivno zbrinuti profesionalni sportaši. Virus je i na nogometnim travnjacima.

Nogomet je veći od života?

I još nešto se moglo vidjeti ove srijede: i u Mönchengladbachu i u Parizu se okupilo na tisuće navijača koji su navijali za svoje momčadi pred ulazom na stadion. Strast za nogometom je veća od pameti i odluke da se radije ostane kod kuće. Slično ćemo vidjeti i ovog vikenda kad će se sve utakmice 26. kola održati bez publike. Ali na stadionima. Pred njima će se opet moći okupiti na tisuće navijača i tko zna koliko novih zaraza će tako biti. A to je opasnost koja se mora spriječiti.

Tko to još nije shvatio, u doba koronavirusa može jasno vidjeti: turbokapitalistički nogomet služi prije svega sam sebi. Vrijeme je da nogomet postane svjestan i svoje društvene odgovornosti i pomogne u sprječavanju širenja virusa koliko god može. „Utakmice duhova" tu tek donekle pomažu. One kvare raspoloženje, ali – a to je još teže – štete i zdravlju ljudi na stadionu i izvan njega.

U područjima koja su pogođena epidemijom ne može se odigrati do kraja nikakva liga, nikakvo prvenstvo. A Europsko prvenstvo s navijačima iz čitavoga svijeta i s utakmicama u dvanaest gradova je trenutno također nezamislivo.

Jer nogomet je bio i ostao igra. Zdravlje to nije.