„Ono što sam vidio kad smo primili prvi gol do sada mi je bilo poznato samo iz slapstick filmova", rekao je Ulli Hoeneß u svojoj maniri, zrelo za naslovne strane. Predsjednik Bayerna time nije mislio samo na tragikomičnu reakciju defenzivca Jeromea Boatenga. To je bila kritika cijeloj ekipi za blamažu, 3:3 protiv Fortune iz Düsseldorfa usred Münchena i to nakon vodstva od 2:0 pa 3:1.

U slici svijeta kakvu ima Uli Hoeneß nedopustivo je da nogometaši Bayerna nastupaju komično kao u komedijama. Za čelnike kluba to baš i ne važi, što već znamo iz brojnih ekscesa Hoeneßa i ekipe.

Neizgovoreni "još"

Kad smo već kod slapstick komedija kakve je proslavio Charlie Chaplin, jedna od omiljenih scena u tim filmovima je jurnjava. Trenutno je u ulozi lovine Niko Kovač što je jasno nakon Hoeneßovih riječi da će na predstojećoj utakmici Lige prvaka „naš trener sigurno biti Niko Kovač“. Nije izgovorio, ali se nije moglo prečuti da poslije utakmice protiv Benfice za Kovača nema nikakvih jamstava.

Zapravo, dani hrvatskog trenera u Münchenu su odbrojani ako ne izvede neko čudo. Niz od četiri utakmice kod kuće bez pobjede, gorki poraz u derbiju protiv Dortmunda, peto mjesto na tabeli, devet bodova zaostatka za vodećom Borusijom… to je za Bayernova mjerila puno premalo. Naravno da je Kovač za to odgovoran. Ali prejednostavno sve svaliti na njega.

Strateške greške

U Münchenu su počinjene strateške greške još prije nego što je Kovač iz Eintrachta prešao na klupu njemačkog rekordera. Klub je prodavao nosioce igre bez adekvatnih zamjena. Hitno potrebna smjena generacija ostala je na čekanju, povjerenje je poklonjeno zaslužnoj i isluženoj generaciji starijoj od 30 godina. Posljedica je da protivnici koji polažu na munjevit napadački nogomet brze kontre imaju sve lakši posao protiv Bayerna.

I Salihamidžić na udaru

Za planiranje igračkog kadra odgovoran je sportski direktor Hasan Salihamidžić. Taj bivši nogometaš Bayerna ostavlja dojam da mu u ugovoru stoji obveza da poslušno klima glavom na tipično bavarsku nadobudnost predsjednika Hoeneßa i šefa upravnog odbora Karl-Heinza Rummenigea. Mnogo više od toga Salihamidžić nije radio. Posljedica je zastoj, strukturni i sportski.

Bayernu nedostaje netko kalibra bivšeg sportskog direktora Matthiasa Sammera, netko natprosječnog nogometnog znanja, s novim idejama, netko tko ponekad može progurati progura svoju stvar čak i protiv volje rukovodstva kluba. Jer ne smijemo zaboraviti: u slapstick filmovima je smijeh najglasniji kada šef dobije tortu u lice.