1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
Sport

Komentar: Ljudskoj gluposti nema kraja

Andreas Sten-Ziemons
24. lipnja 2020

U priči oko infekcije Novaka Đokovića koronavirusom potresno je vidjeti koliko je naivno bilo ponašanje najboljeg tenisača svijeta. Komentar Andreasa Sten-Ziemonsa.

Novak Đoković
Novak ĐokovićFoto: Reuters/USA Today Sports/R. Deutsch

Na početku najprije ovo: to što se netko inficirao koronavirusom naravno da ne smije biti povod zlobi. Ostaje za nadati se da će svi oni koji su se zarazili u okruženju Adria Toura koji je organizirao Novak Đoković, sve to preboljeti bez posljedica i uskoro opet ozdraviti.

Jedno pitanje ipak se mora postaviti: kako netko zapravo može samo biti tako naivan i glup? Najbolji tenisač svijeta pozove svoje kolege na jednu malu, simpatičnu seriju turnira koji se odigravaju u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Dok su drugi, regularni ATP-turniri još na prisilnoj pauzi, Đoković s nekoliko prijatelja profesionalnih tenisača želi ponovno podići formu, skupiti natjecateljsku praksu i osim toga prikupljati donacije – i jednostavno dobro se zabavljati.

Obećana zemlja za koronaviruse

I stvarno se dobro zabavljao, pa i zbog toga što je arogantno odustao od svih mogućih anti-korona higijenskih mjera. Na tribinama su posjetitelji sjedili jedni blizu drugih, pa i bez zaštitnih maski. Igrači su se grlili, pozirali – također bez maski – za fotografije s djecom, davali autograme okruženi gomilom ljudi i onda još u večernjim satima zajedno feštali. I to kako su se zabavljali: u jednom klubu, zajedno sa stotinama drugih ljudi. Glasno se pjevalo, plesali su tijesno jedni do drugih, goli do pojasa. Topli zrak, zatvorena prostorija, znoj, kapljice sline, aerosoli – ukratko: obećana zemlja za koronaviruse. Profi-tenisačima iz Đokovićeve družine očito je sve to bilo svejedno, ili su jednostavno bili preglupi da shvate kakvoj se opasnosti izlažu.

Andreas Sten-Ziemons

"Sve što smo napravili tijekom proteklog mjeseca dogodilo se s čistim srcem i ozbiljnim namjerama", piše Đoković na svojoj internetskoj stranici o Adria Touru, pritom upozorava na to da su sve mjere bile dogovorene i usklađene s vlastima. Ali na taj način Đoković sve predstavlja jednostavnijim nego što je u stvarnosti – tko god je barem djelomično pratio vijesti u zadnje vrijeme, ne bi tako naivno krenuo u organizaciju sportskog događaja, a pogotovo ne u slučaju da će u slučaju bilo kakve nedoumice na koncu snositi odgovornost.

Ali Đoković izgleda još ništa nije čuo o odgovornosti, on je proigrao svoju ulogu uzora. Već i ranije je on, kao predsjednik udruženja profi-igrača na ATP-Touru, upao u oko kao čovjek koji je najavljene korona-mjere na US Openu (koji se održava početkom rujna u New Yorku), označio kao previše restriktivne i pretjerane. U idućih 14 dana koje će provesti u kućnoj karanteni može sad na miru razmisliti o tome je li ipak možda trebao malo više pretjerati s mjerama higijene na svom vlastitom turniru na Jadranu. Ali kao što rekoh: bez pakosti!

Posljedice i za druge sportske događaje?

Đokovićeva katastrofa na Jadranu mogla bi, osim mogućih zdravstvenih posljedica za igrače, gledatelje i sve druge koji su na bilo koji način bili uključeni u taj događaj pa i članove njihovih obitelji, imati i druge posljedice: brojni organizatori drugih sportskih velikih događaja koji bi se trebali održati u ovoj godini, sigurno će se sada početi hvatati za glavu i čupati kosu zbog toga što je Đokovićeva „nježna biljka popuštanja mjera" tako naprasno uništena, kao da je preko nje prešao buldožer.

Obzirom na posljedice Adria Toura, je li sad uopće zamislivo održavanje Tour de Francea s gledateljima? Ili održavanje drugih događaja na kojima je teško uopće „ograditi" prostor na kojem se održavaju natjecanja? Zar ne postoji opasnost da vlasti u drugim zemljama sad prije zabrane te događaje – nego što dozvole njihovo održavanje?

A možda su neki organizatori i sretni da je Novak Đoković kao organizator sa svojim labavim mjerama higijene doživio takav fijasko na Adria Touru. Zato što sad znaju kako se stvari ne treba napraviti. Ali čak i pod uvjetom da se ništa više ne može, to uvijek može poslužiti kao zastrašujući primjer.

Preskoči sljedeće područje Više o ovoj temi