Nakon napada u Kölnu „pljušte“ prijedlozi o pooštrenju prava na azil. Kriminalne azilante bi se ubuduće trebalo lakše deportirati iz Njemačke. Pritom kritičari uvijek iznova podsjećaju na to koliko je te ljude u praksi teško protjerati iz zemlje, pa čak i u slučaju da su azilanti počinili kaznena djela ili ako im je uskraćeno pravo na azil.

To je u biti samo sporedna stvar. Ono što je važno je da vlada još uvijek „vrata“ drži otvorenima za nekontrolirano doseljavanje. Svaki dan granicu prijeđe oko 3.000 osoba. Sad je duboka zima. Svatko si može zamisliti koliko će ih biti kada zatopli na „balkanskoj ruti“ i kada se Sredozemno more smiri. A pritom se ni ne govori o dolasku njihovih članova obitelji.

Svatko može doći

Kad bi došli samo izbjeglice iz građanskog rata u Siriji i Iraku, i kad bi vlasti u svakom slučaju bez ikakve sumnje to znale, onda bi se moglo imati određeno razumijevanje. Ali mnogi migranti uopće nemaju putovnice i samo se predstavljaju kao Sirijci. Mnogi su iz Maroka, Alžira, Tunisa, Bangladeša, Šri Lanke, samo da navedemo neke zemlje podrijetla. To nisu ni bogate ni super-demokratske države. Ali utemeljen zahtjev za dodjelom azila u Njemačkoj mogu podnijeti samo rijetki žitelji tih zemalja. Pa ipak, tko je jednom u Njemačkoj, ima dobre šanse za stjecanjem dozvole trajnog boravka u toj zemlji.

Pritom je savezna kancelarka Merkel htjela osjetno smanjiti njihov broj. Ali ni Turska se ne drži u dovoljnoj mjeri svog obećanja da će zaustaviti izbjeglice u pokušaju odlaska u Europu, a niti se može očekivati da će Njemačku rasteretiti druge članice EU-a. Merkel svejedno želi granice držati otvorenima.

Koliko dugo će to tako ići, ako čak ni njezina Unija nema dovoljno hrabrosti ili volje suprotstaviti se kancelarki? Od drugih stranaka u Bundestagu ionako se ne može očekivati otpor, pa i SPD i Zeleni i Ljevica su za još liberalniju izbjegličku politiku.

Država u opasnosti

Možda će težinu imati riječi nekolicine renomiranih stručnjaka za ustavno pravo, koji su se javili začuđujuće oštrim riječima. Oni vide njemačku državu u opasnosti. Bivši predsjednik Saveznog ustavnog suda Hans-Jürgen Papier u Handelsblattu govori o tome kako je „politika eklatantno zakazala“. „Ustavnu državu politika ne smije do temelja promijeniti“ i ona se mora „suprotstaviti opasnostima koje mogu nastati zbog trajne, neograničene i nekontrolirane migracije“. Bivši ustavni sudac Udo di Fabio u jednoj ekspertizi, a koju je objavio Bild, piše da Ustav Njemačke nije tu da bi osiguravao zaštitu svih ljudi diljem svijeta „faktičkom ili pravnom dozvolom ulaska u zemlju“. Savezne vlasti su dužne „ponovno osigurati djelotvornu kontrolu saveznih granica“. I na koncu Michael Bertrams, bivši predsjednik Ustavnog suda u Sjevernom Porajnju i Vestfaliji, u listu Kölner Stadtanzeiger, kancelarki Merkel predbacuje da je bez odobrenja Bundestaga u zemlju pustila stotine tisuća izbjeglica „u jednom činu samo-opunomoćenja“.

Na jedan drugi aspekt je već početkom listopada upozorio hamburški pravni filozof Reinhard Merkel. U intervjuu za DW on je tada rekao da će se uskoro doći do točke gdje će se „morati održati novi izbori ili referendum o ovoj temi“. Jer se građane nikada o tome nije pitalo.

U načelu su svi ti prigovori logični. Ali do sada se političare, građane ili novinare koji su ih iznosili, uglavnom proglašavalo desničarima. Možda će kritika sada imati veću težinu kada iza nje stoje neki od najviših predstavnika njemačke pravne države.