Theresa May je više nego jasno izgubila glasanje o sporazumu o izlasku sa EU. Nakon povijesnog poraza britanska premijerka bi zapavo morala dati ostavku, ali May o tomu ne želi ni čuti: ona je, kako kaže, preuzela funkciju kako bi provela Brexit i ona će taj zadatak ispuniti, basta. I glasanje o nepovjerenju, koje traži oporba, će preživjeti. Jer njeni vlastiti redovi se ponovo zbijaju čim dođe do pitanja očuvanja vlasti. Za britansku politiku je upornost Therese May, koja odavno graniči s tvrdoglavošću, međutim teret.

Sasvim zasluženi poraz

May je zaslužila poraz u Parlamentu jer ga je sama skrivila. To da su njena vlada, Parlament i cijela britanska politika zbog Brexita toliko podijeljeni i blokirani, je i plod specifične političke nesposobnosti Therese May. Šefica vlade je od samog početka na umu imala samo njezine konzervativce, razgovarala s vlastitim tvrdolinijašima i pokušavala održati stranku jedinstvenom pod svaku cijenu. Ona je propustila stvoriti saveze, ispružiti ruku oporbi i napraviti kompromise.

Njena neprijateljska retorika prema radnicima iz EU, protiv Europe same, je još više produbila jaz između rznih tabora. Ona time također sebi nije stvorila prijatelje među svojim europskim kolegama od čije podrške ovisi tijekom i nakon Brexita. Theresi May nedostaje habitus jedne državnice. Ona ne djeluje iz pozicije odgovornosti za budućnost i dobrobit Velike Britanije. Ona je kao političarka nema veličinu, uskogrudna je, pretvrdoglava i nedostaje joj fantazije za teška vremena koja su zemlju zadesila Brexitom.

Britanci bi htjeli drugog šefa vlade, ali vođu opozicije Jeremy Corbyna ne smatraju prikladnim čak ni u njegovim vlastitim redovima. I do sada nema nikoga na vidiku tko bi preuzeo tu ulogu. Čini se kao da su zdrav ljudski razum, spremnost na kompromis i povijesno razumijevanje o međunarodnoj ulozi i mogućnosti zemlje preko noći nestali iz britanske politike.

Ovo je tek početak kraja

No stvarna noćna mora je to što svađe oko Brexita još dugo neće biti završene. Političke institucije su pokazale da nisu dorasle izazovima. Vlada je podijeljena i zakazala je. A Parlament se do sada može odlučiti samo protiv postojećih prijedloga, ali ne i za put koji vodi iz krize.

Jedino donji dom parlamanta u Londonu ima ključ za izbjegavanje "horor showa” Brexita. Zastupnici moraju neovisno od stranačke pripadnosti pokušati stvoriti većinu. To bi mogao biti nešto mekši Brexit, poput ostanka na zajedničkom tržištu. Ili drugi referendum ako laburističko vodstvo konačno odustane od svojih socijalističkih iluzija.

Ni jedno od ovih rješenja nije lagano postići ili ne jamči dobar kraj. Sukob i stranačko razmišljanje će se nastaviti, neprijateljstvo i ogorčenost će još godinama trovati britansku politiku. No upravo u tome se pokazuje priroda Brexita: on ima nezamislivu destruktivnu silu, i ne razara kako se očekivalo EU, nego razdire Veliku Britaniju. Brexit je za zemlju najveće moguće zlo.